Poznati proizvođač parketa Zdravko Požgaj iz Velikog Bukovca kraj Ludbrega dogovorio je prošle godine izvoz u Izrael i ubrzo požalio. Ni on ni njegovi partneri u toj državi nisu znali da su carine na parkete 12 posto jer Hrvatska nema potpisane određene gospodarske sporazume. Kako ne može sniziti cijenu za tih 12 posto da bi bio konkurentan na izraelskom tržištu, radije će, kaže, odustati od daljnih poslova te otpremiti, od ukupno šest, još jedan preostali kontejner.

Ipak Požgaj nije odmah mislio napustiti zanimljiv posao pa se obratio na nekoliko institucija. Bianca Matković, koja je bila u to vrijeme državna tajnica za gospodarsku diplomaciju “utješno” je odgovorila kako je Hrvatska ionako pred ulaskom u EU kad ćemo primiti i sve njihove regule, između ostalih i gospodarske sporazume s Izraelom pa se ne isplati ništa poduzimati po tom pitanju. Hrvatska doduše nema veliku trgovinsku razmjenu s Izraelom. U devet mjeseci prošle godine izvezeno je roba za ukupno pet milijuna dolara, ali je uvezeno za puno više, oko 30 milijuna. Hrvatska je Izraelcima prodala nešto električne opreme za signalizaciju i rasvjetna tijela, zatim obrađenog drva te čak kolače i lijekove te hranu. S druge strane uvozili su se najčešće kemijski proizvodi, lijekovi, južno voće, cijevi, strojevi, gnojiva, električni aparati itd. Izraelska prerađivačka industrija je na najvećoj razini i teško je u tu državu izvoziti već gotove proizvode ili know – how, rekao je Davor Švarc, direktor Sektora tržišta zapadne Europe i prekooceanskih zemalja u Podravci. Švarc je čak prije nekoliko godina radio i kao gospodarski savjetnik u Veleposlanstvu Hrvatske u Izraelu. Smatra kako se parketi mogu izvoziti jer Izrael nema šuma i to bi za naše izvoznike mogla biti dobra izvozna niša, dakako kad se riješe i potrebni sporazumi. Poduzetnicima preporučuje izraelsko veleposlanstvo u Zagrebu u kojem najbolje znaju kako se može izvoziti i koji su uvjeti.Obično se kaže da bi se moglo poslovati s nekom državom mora se poznavati njihov mentalitet. Međutim, to je u slučaju Izraela vrlo teško, govori Švarc. U Izraelu se biznisom bavi različito stanovništvo, od doseljenih Rusa i Amerikanaca pa do starosjedioca. Teško je reći kojih ima najviše, ali sigurno je da ima izuzetno mnogo raznih mentaliteta. No kod svih je letvica poduzetničkog mentaliteta vrlo visoka.

Svi žele vrlo brzo ući u posao i realizirati ga, vrlo su aktivni kod stvaranja kontakata i biznisa. Izrazito imaju izraženu volju da se što prije dođe do poslovnog rezultata.Na pitanje koji poslovi i djelatnosti su u toj državi isplativi, Švarc ponovlja da je teško razmišljati o hrvatskim izvoznim gotovim proizvodima jer to tržište ima vrhunske tehnologije i vrhunske proizvode. Na žalost, kaže, možemo dati polugotove proizvode ili sirovinu poput drva. Podravka recimo izvozi godišnje oko dva kontejnera proizvoda, vegeta, juhe ili džemova. Davor Švarc smatra da vrijedi pokušati izvoziti ne toliko gotove proizvode koliko se zajednički povezati s izraelskim partnerima i osnovati tvrtke koje bi bile izvoznice u treće zemlje. Primjerice, za izraelski model navodnjavanja smatra se da je apsolutno najbolji na svijetu. Može se osnovati konzorcij hrvatskih i izraelskih tvrtki u kojem bi Izraelci dali know-how, a betonske cijevi, ventili i slično mogli bi se proizvoditi kod nas. Nadalje, može se iskoristiti njihov know-how u poljoprivredi jer Izraelci su veliki izvoznici povrća i cvijeća upravo zbog svojih sistema za navodnjavanje. Uz to imaju burze povrća i voća koje su elektronski povezane s onima u Amsterdamu i ostalim svjetskim gradovima. Kad bi se na tom području napravio zajednički konzorcij izraelskih i hrvatskih kompanija, Švarc kaže to bi bilo sjajno. U poslovanju s Izraelom Švarc nije nikada naišao ni u primisli na pokušaj korupcije i mita. Ne tvrdi da ih tamo nema jer to se može naći u svakoj državi na svijetu. Izrael je mala zemlja ali u njoj su prisutne sve svjetske kompanije i zato smatra da je teško izvoziti. Inače kod pregovaranja vrlo su otvoreni i nisu skloni držati “fige u džepu”. Poslovni partneri vrlo su nekonvencionalni u ponašanju i odijevanju i tamo u šali vele da jedino diplomati nose odijela. Iako je hebrejski službeni jezik sasvim je dovoljno samo znanje engleskog.