Pariz — Ljubavni parovi u Francuskoj sve više odbacuju ideju o tradicionalnom braku i odlučuju se za građansku zajednicu, a trend je toliko raširen da danas na tri bračne zajednice postoje čak dvije građanske.

Kad je 1999. u Francuskoj uveden sustav građanskih zajednica, označen je kao revolucija prava homseksualaca, kao veza srodna braku, ali ipak različita. Nitko nije mogao predvidjeti koliko će parova iskoristiti to pravo niti da će do 2009. godine u većinu građanskih zajednica stupiti heteroseksualni parovi. Nije jasno je li ideja o građanskoj zajednici, ili PACSu kako je nazivaju u Francuskoj, odraz ili uzrok društvenih promjena. Međutim, pokazalo se da je takva zajednica idealna za francuske uvjete i specifičnosti sustava vezane uz brak, razvod, vjeru i poreze, a posebnost je to što se može raskinuti preporučenim pismom. “Mi smo generacija razvedenih roditelja”, kaže Maud Hugot (32), pomoćnica u Ministarstvu zdravstva, koja je ove godine stupila u građansku zajednicu sa svojom djevojkom Nathalie Mondot (33). Potvrđujući stav za koji brojni znanstvenici tvrde da prevladava među istospolnim i heteroseksualnim parovima, dodaje: “Ideja o doživotnoj bračnoj zajednici postala je zastarjela.” Preko 75 posto sklopljenih građanskih zajednica 2000. godine činili su heteroseksualci, a 2009. godine, od ukupno 173.045 novih građanskih zajednica, 95 posto njih sklopili su heteroseksualni parovi. Kao i u tradicionalnoj bračnoj zajednici, građanska zajednica parovima omogućuje da podnose zajedničku prijavu poreza, bračni drug ne plaća porez na nasljedstvo, supružnici mogu dijeliti policu osiguranja, lakše doći do boravišne dozvole ako je jedan od partnera stranac te ući u sudužništvo. Za sklapanje građanske zajednice dovoljno se tek jednom pojaviti pred sudskim dužnosnikom.

Iako je takav oblik partnerstva postao iznimno popularan, broj bračnih zajednica u Francuskoj i ostatku Europe već je dugo u opadanju. U 2009. godini samo je 250.000 parova u Francuskoj sklopilo bračni odnos, što je nešto manje od četiri braka na 1000 stanovnika, dok je, naprimjer, 1970. godine u Francuskoj bilo vjenčano 400.000 parova. Njemačka je doživjela sličan pad stope sklapanja brakova. Godine 2009. bilo je tek nešto više od četiri bračne zajednice na 1000 stanovnika, a 1970. godine preko sedam. U drugim europskim državama koje su omogućile sklapanje građanskih zajednica, Luksemburgu, Andori i Nizozemskoj, taj oblik odnosa nije toliko popularan među heteroseksualnim parovima kao u Francuskoj. U Nizozemskoj je, naprimjer, 2009. godine sklopljena tek jedna građanska zajednica na osam bračnih. No, u Francuskoj bi, ako se trend nastavi, građanske zajednice mogle brojčano nadmašiti tradicionalne bračne zajednice, a to se već dogodilo u 11. pariškom arondismanu u kojem živi mlađa populacija. Parižanka Sophie Lazzaro (48), voditeljica organizacije događaja, 2006. ušla je u građansku zajednicu s partnerom Thierryjem Galissantom (50). Kaže da ju je tom obliku zajednice privukla stabilnost i pravna zaštićenost, ali da ona i ideološki odgovara njezinoj generaciji koja je odrastala nakon društvenih nemira tijekom šezdesetih godina. “Imali smo puno slobode”, kaže. “AIDS nije postojao, imali smo kontracepcijsku pilulu, nismo se morali boriti. Bili smo prva generacija koja je u tome svemu uživala”, dodaje. “Brak ima jednu vrlo konzervativnu stranu koja nam nije odgovarala.”

Scott Sayare i Maia De La Baume