Računalni vid postaje sve češća pojava. Cijenom dostupni fotoaparati i kamere visoke rezolucije sve su mnogobrojniji, a nalazimo ih u proizvodima kao što su pametni telefoni i prijenosna računala.

Brzo napreduju i novi softverski algoritmi za rudarstvo koji pomno pregledavaju i spajaju bujicu vizualnih podataka. Ova tehnologija može se koristiti u bolnicama, trgovačkim centrima, školama, na stanicama podzemne željeznice, u uredima i na stadionima jer strojevi nikada ne zatrepću. Sve to moglo bi biti vrlo korisno ili zabrinjavajuće. “Strojevi će nas zasigurno modi bolje promatrati i razumjeti”, smatra Hartmut Neven, računalni znanstvenik zaposlenik u Googleu. “No, nismo sigurni kamo to vodi.” Google je bio i predvodnik na području tehnološkog razvoja i izvor tjeskobe koja ga okružuje. Njegova usluga Street View, koja omogućuje korisnicima interneta da zumiraju određenu lokaciju, naišla je na pritužbe glede privatnosti. Stoga Google na zahtjev korisnika zamuti sliku njihovih domova. Zahvaljujući Googleovoj aplikaciji Goggles, možemo fotografirati nešto mobitelom i zatim na internetu potražiti slične slike. Vodeći ljudi te tvrtke isključili su značajku za prepoznavanje lica, za koju su se bojali da bi se mogla koristiti za pronalaženje osobnih podataka o ljudima. Znanstvenici predviđaju da će ljudi sve više biti okruženi strojevima koji ne samo da će vidjeti, već će i razmišljati o tomu što vide. Uporabe toga, primjećuje Frances Scott, stručnjakinja za tehnologiju nadzora, mogle bi omogućiti vlastima da uoče terorista, prepoznaju izgubljeno dijete ili lociraju pacijenta s Alzheimerovom bolešću koji je odlutao. Milijuni ljudi već sada koriste proizvode koji zorno pokazuju napredak na području vizualnog računarstva. Sve najveće internetske usluge za razmjenu fotografija počele su koristiti softver za prepoznavanje lica.

Kinect, dodatak za Microsoftovu igraću konzolu Xbox 360, donosi nam zapanjujući napredak za vizualno računarstvo na samom tržištu. On koristi digitalnu kameru i senzore da bi prepoznao osobe i njihove geste te razumije glasovne zapovijedi.
“S Kinectom nas tehnologija bolje razumije, pa se mi ne moramo truditi da razumijemo nju”, rekao je Alex Kipman, inžinjer koji ga je pomogao osmisliti. Prije tri mjeseca medicinski centar Bassett u Cooperstownu u državi New York počeo je eksperimentirati s vizualnim računarstvom. Malene kamere ugrađene u strop prate pokrete pacijenata kao i ljude koji ulaze u i izlaze iz prostorija. Prve primjene ovog sustava kojega je dizajnirao General Electric istodobno su posjetnici i znaci za uzbunu. Liječnici i medicinske sestre trebale bi oprati ruke prije i poslije dodirivanja pacijenta; istraživanja su dokazala da propusti po tom pitanju pridonose širenju infekcija unutar samih bolnica. Stoga, kad netko na to zaboravi, začuje se glas: “Oprostite na prekidu. Molim, operite ruke.” Sustav prepoznaje pokrete koji naznačuju kad je pacijent u opasnosti da ispadne iz kreveta te upozoravaju sestru. Može se dodati još značajki, poput softvera koji analizira izraze lice i traži znake teške boli, rekao nam je Kunter Akbay, znanstvenik iz GEa. Prerano je reći hoće li se vizualno računarstvo isplatiti. Postdiplomac Daniel J. McDuff stajao je ispred dvostranog zrcala u Medijskom laboratoriju na MITju. Nakon 20 sekundi na površini samog zrcala pojavila se brojka 65, broj otkucaja njegova srca u minuti. Iza samog zrcala nalazi se web kamera koja prenosi snimke Daniela u računalo čiji softver prati protok krvi na njegovom licu. Taj softver zatim odvaja video snimke u 3 kanala – za osnovne boje crvenu, zelenu i plavu. Promjene u boji i pokretima do kojih dolazi zbog stezanja i širenja krvnih žila nevidljive su ljudskom oku. “Signali otkucaja vašeg srca nalaze vam se na licu”, objasnio je Mingzher Poh, postdiplomac na MITju. Ostali vitalni znakovi, uključujući brzinu disanja i krvni tlak, trebali bi ostavljati iste tragove. Projekt mjerenja otkucaja srca, opisan u istraživanju kojeg su u svibnju objavili Poh, McDuff i profesorica Rosalind W. Picard tek je u začecima, dodao je Poh. Vizualno računarstvo i pametni softver, rekao je, omogućuju nam da pratimo vitalne znakove neke osobe samo jednim digitalnim pogledom. Svakodnevna mjerenja mogu nam otkriti, primjerice, da raste rizik od srčanog udara. “U budućnosti sve će biti u zrcalima”, predviđa.

Na licima računala otkrivaju mnoštvo podataka. Na MITu su doktorica Picard i njezina asistentica Rana elKaliouby primijenile softver za analizu izraza lica kako bi pomogle autističnim osobama da uspješnije prepoznaju emocionalne signale. Te dvije žene osnovale su i tvrtku Affectiva u Walthamu u državi Massachusetts, koja nudi svoj softver za analizu izraza lica proizvođačima, trgovcima, distributerima i filmskim studijima. John Ross, izvršni direktor tvrtke za istraživanje tržišta Shopper Sciences, rekao nam je da Affectivina tehnologija trgovcima obećaje nepristrano očitanje slijeda emocija koji vode do kupnje. “Vidite i analizirate kako ljudi reagiraju u realnom vremenu, a ne ono što kažu kasnije, kad najčešće samo pokušavaju biti pristojni u fokusnim skupinama”, objasnio je. Taj softver, dodao je Ross, mogao bi se koristiti u kioscima ili s web kamerama. Shopper Sciences, nastavio je, trenutno ispituje prolaznost Affectivina softvera kod dominantnih trgovaca na veliko i internetskim službama za romantična spajanja. Maria Sonin (33), uredska radnica iz Walthama u Massachusettsu gledala je najavu za film dok je Affectivin softver pratio njenu reakciju. Softver je pratio pokrete nekoliko desetaka točaka na njenom licu. Ljudskom oku, Maria bi se doimala kao da joj je zabavno. I softver se složio, rekla je doktorica Kaliouby, premda je koristio detaljnu analizu, poput uočavanja da su joj osmjesi simetrični (što je naznaka zabave, a ne srama). Christopher Hamilton, tehnički direktor za vizualne efekte, smatra da nam tehnologija za analizu izraza lica “omogućuje da izmjerimo reakciju publike na svaki pojedini prizor, što nam trenutni pristup istraživanja i upitnika ne pruža”. Redatelj bi tako, na primjer, mogao saznati da, premda se gledateljima svidio veći dio filma, nisu im se svidjela dva ili tri prizora. Ili bi mogao doznati da određeni lik nije izazvao ciljanu emocionalnu reakciju. Izazov vizualnog računalstva proizlazi iz brzog širenja jeftinijih, a opet snažnih tehnologija. Na poslu ili u školi, ova tehnologija otvara vrata kompjuteriziranom nadgledniku koji stalno promatra. Suptilniji učinak postigao bi se kad bi promatrana osoba znala da je se promatra. To ima svojih prednosti: osoba promisli prije negoli počini zločin. Ali bi li nas to moglo i dovesti do društva koje je manje spontano, manje kreativno i manje inovativno?
Kako je to lijepo rekao računalni stručnjak s koledža Dartmouth u New Hampshireu: “Svaka tehnologija ima svoju mračnu stranu.”

ONLINE: PAMETNIJI NEGO SE MISLI
Više članaka o najnovijim pomacima na području umjetne inteligencije i robotike te njihovog potencijalnog učinka na društvo: nytimes.com/science