Cijena nafte na međunarodnim tržištima jučer je ostala nadomak 98 dolara za barel, što je blizu najviših razina od listopada 2008. Razlog je prekid proizvodnje na Aljasci, kao i na važnim naftnim poljima u Norveškoj.

Bez manevarskog prostora
“Može se očekivati i daljnji rast cijena nafte s obzirom na očekivani porast potražnje izazvan globalnim gospodarskim oporavkom i izlazom iz recesije. To je posebno povezano s gospodarskom dinamikom azijskih zemalja Kine, Indije, Turske i drugih kao i gospodarskom dinamikom zemalja u Južnoj Americi. Većina analitičara očekuje porast cijena nafte na oko ili nešto preko 100 dolara za barel”, komentira Igor Dekanić, profesor na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. “Tržište u Hrvatskoj će pratiti globalna kretanja jer smo s obzirom na uvoznu zavisnost o većini potrebne nafte vezani za kretanja na međunarodnim energetskim tržištima. No, i u dijelu vlastite proizvodnje energenata, osobito nafte i plina, Hrvatska je kao zemlja kandidat za članstvo u EU prihvatila obveze Europske energetske povelje i ostalih međunarodnih obveza koje nalažu prihvaćanje cijena i pravila s međunarodnih, u ovom slučaju europskih, energetskih tržišta”, nastavlja Dekanić.Statoil, norveški proizvođač nafte i plina u utorak je prekinuo proizvodnju na poljima Snorre i Vigdis u Sjevernom moru koja proizvode oko 157.000 barela dnevno, no proizvodnja je jučer ponovno pokrenuta iako s manjim kapacitetom. Statoilova obustava zabrinula je ulagače jer bi se mogli pojaviti i problemi s opskrbom energentima u području atlantskog bazena, Bliskog istoka te na azijsko-pacifičkim tržištima, a probleme stvara i hladnoća u SAD-u. Zato je barel nafte za isporuke u veljači jučer u New Yorku poskupio 8 centi na 97,69 dolara, a u Londonu je cijena porasla na 91,14 dolara.Probleme i dalje predstavljaju kapaciteti rafinerija koji su glavni razlog velikih cijena goriva. Rafinerije u Europi već niz godina ne posluju rentabilno, a posljednji primjer je Total čiji je pogon u Francuskoj lani ostvario gubitak od 600 milijuna eura.

Problematične rafinerije
Predviđa se da bi 19 posto europskih rafinerija, koje na dan prerade približno 3,4 milijuna barela, moglo biti zatvoreno do 2020. Na bubnju se trenutno nalazi devet europskih rafinerija ukupnog kapaciteta 1,684.000 barela nafte dnevno. Među njima su Totalova rafinerija Lindsey, Shellove Stanlow i Harburg, Chevronov Pembroke, Wilhelmshaven (u vlasništvu ConocoPhillipsa) te Milford Haven (Murphy Processes), Grangemouth i Lavera (INEOS) te Petroplusov Reichstett. Unatoč tome, Ina je nastavila s glavnim investicijskim ciklusom vezanim uz modernizaciju rafinerija. Što se tiče projekta modernizacije Rafinerije nafte Rijeka, postrojenje za izomerizaciju pušteno je u pogon početkom ožujka 2008., čime je omogućena veća proizvodnja benzina europske kvalitete.