U samo nekoliko dana 2011. pronijela se vijest da nekoliko manjih banaka traži strateške partnere. Credo banka pregovara, Podravska banka zainteresirana je za Kovanicu, A štedna banka malog poduzetništva intenzivno pregovara od ljeta, Obrtnička nije imala sreće pa je u prisilnoj likvidaciji…

To su samo one koje su svoje planove učinile javnima, no ne treba sumnjati da su vlasnici malih banaka u stanju (polu)panike. Koliko je sjajno, egu laskajuće biti dioničar i vlasnik banke u dobrim vremenima, toliko je danas to noćna mora. Uza slabi rast novih kredita, opreznim (i katkad) očajnim klijentima, plasmani su se pokvarili, rezervacije rekordno narasle, a dobit pretvorena u gubitak. I dok se bore sa svakodnevnim problemima, regulator im puše za vratom da uliju dodatne milijune kapitala u poslovanje prije nego situacija u potpunosti izmakne kontroli. No otkuda izvući desetke milijuna kuna svježega kapitala? I sad, naposljetku, konsolidacija, ono na što je regulator apelirao u protekle barem dvije godine. No dok su prije mogli birati i nonšalantno odbijati ulagače, danas je potraga grozničava, a ponude će se prihvaćati i daleko ispod cijene. U sljedećim mjesecima slijedi rošada na bankovnom tržištu, uz logično pitanje kakvu će u tome ulogu igrati ega njihovih vlasnika?