Zamislite da kupujete automobil, a da vam trgovac umjesto vozila srednje klase ponudi prostraniji, brži i jači – po cijeni slabijeg. “Uvjeti na tržištu automobila su se pogoršali i moramo se prilagođavati kupcima”, kaže vam prodavač. Hoćete li odbiti ponudu, jer je ponuđeni auto “prekvalificiran” za vaše potrebe? Ako ćete dobiti bolju robu uz popust, sigurno će vam se zamisao dopasti. No, zašto onda poslodavci oklijevaju zaposliti izuzetno dobrog kandidata koji se javlja na natječaj za radno mjesto za koje su dovoljne niže kvalifikacije od onih koje kandidat posjeduje? I koji je spreman raditi za nižu plaću? Čak i kad su očigledno voljni preuzeti posao, prekomjerno kvalificirani radnici često bivaju odbačeni čim im kadrovik baci pogled na životopis.

Uobičajena je predodžba da je nepoželjno zapošljavati previsoko kvalificirane radnike, jer im prebrzo postaje dosadno na manje zahtjevnom poslu i jer hrle prema izlaznim vratima čim uoče bolju priliku. Ta je predodžba u većini slučajeva pogrešna, sudeći po istraživanju objavljenom u reviji Journal of Applied Psychology. “Poslodavac koji nastoji popuniti nisko rangirano radno mjesto ne smije odbaciti kandidata samo zato što ima previsoke kvalifikacije ili inteligenciju koja nadmašuje opis radnog mjesta”, poručio je dr. Anthony Nyberg, voditelj istraživanja sa Sveučilišta u Južnoj Karolini. Studija je pokazala da takvi, izrazito kvalitetni kandidati ostaju na radnom mjestu duže i obavljaju posao bolje od onih koji su po svojim obilježjima prikladniji za dotični posao. Nybergova je ekipa proučila 5000 odraslih američkih zaposlenika praćenih tijekom 25 godina. Prema podacima pribavljenim iz Zavoda za statistiku rada, obrazovaniji i inteligentniji radnici manje su skloni svojevoljno napustiti mentalno nezahtjevna radna mjesta poput perača automobila ili smetlara u usporedbi s radnicima čiji su obrazovno-intelektualni potencijali teoretski u skladu s potrebama posla. Dapače, visoko kvalitetni radnici češće odlaze s intelektualno zahtjevnih poslova nego s onih jednostavnijih, jer im složeniji poslovi izazivaju veće opterećenje (zvuči razborito, zar ne?). Moguće je da talentirani kadrovi pristaju obavljati mentalno manje naporne poslove iz zdravstvenih razloga, iz simpatija prema vrijednostima poduzeća ili zato da bi im ostalo više energije za hobije ili poslove koje obavljaju u slobodno vrijeme. Koji god bio motiv za prihvaćanje manje zahtjevnog posla, visoko kvalificirani zaposlenici pružaju poslodavcu više no što se uobičajeno pretpostavlja. A ako je problem u strahu od konkurencije kod kadrovika ili rukovoditelja odjela u kojemu je otvoreno radno mjesto za koje se prijavio prekomjerno kvalificirani radnik – onda je poslodavac već napravio pogrešku u odabiru kadrova. Ali, ne tako što je zaposlio predobrog, nego nedovoljno dobrog radnika na odgovornom položaju.

Ušteda resursa

Bolji kandidat je jeftiniji
Još jedan od razloga zbog kojih je nepoželjno odbacivati “predobrog” kandidata je činjenica da je on u pravilu sposoban dobro obavljati posao od prvog dana te nije potrebno trošiti resurse za obuku. Također, bude li, kao što je logično pretpostaviti, obavljao posao brže no što bi to činio manje nadareni djelatnik, možda će poslužiti i u drugim zadacima – visoko kvalificirani i bistri ljudi dobri su u multitaskingu. Pored toga, moguće je da će ga poslodavac, uvjerivši se u njegove iznadprosječne vještine, naknadno prebaciti na zahtjevnije poslove, kad se otvori prikladna pozicija. Nije li uputnije imati dobrog djelatnika upoznatog s funkcioniranjem poduzeća u vlastitim redovima, nego dovoditi nekog razvikanog sa strane?