Zakon o platnom prometu koji je usvojen 23. listopada 2009. počeo se primjenjivati od 1. siječnja 2011. godine. Novim Zakonom usluge plaćanja u Hrvatskoj uređuju se na istovjetan način kao i u zemljama članicama Europske unije. Na taj način građani RH imaju ista prava i usluge u području platnog prometa kao što ih imaju i građani Europskog gospodarskog područja. Novi Zakon uvodi nove termine u reguliranje materije platnog prometa: potrošači i poslovni subjekti; korisnici i pružatelji platnih usluga. Novi Zakon ne radi podjelu na rezidente i nerezidente, niti postoji podjela u pogledu valuta, odnosno novi Zakon ne radi podjelu na kunski i devizni platni promet.

Platne usluge definirane Zakonom su: polaganje gotovog novca na račun na račun za plaćanje; podizanje gotovog novca s računa za plaćanje; usluge izvršenja platnih transakcija; usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom; usluge izdavanja i/ili prihvaćanja platnih instrumenata (platne kartice); usluge novčanih pošiljaka; usluge izvršenja platnih transakcija kada se suglasnost platitelja za izvršenja daje nekim telekomunikacijskom sredstvom, a plaćanje se obavlja telekomunikacijskom ili mrežnom operateru, koji djeluje isključivo kao posrednik (plaćanje mobitelom usluge parkiranja ili karata za javni prijevoz).Pružatelji platnih usluga su: kreditna institucija sa sjedištem u RH (banke); institucija za elektronički novac sa sjedištem u RH (Amex, Diners); institucija za platni promet (Fina, Hrvatska pošta); podružnica kreditne institucije i institucije za elektronički novac iz treće države sa sjedištem u Hrvatskoj; HNB kad ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti; RH i jedinica lokalne ili regionalne samouprave kad ne djeluje u svojstvu javne vlasti; točke od 1. do 3. sa sjedištem u državi članici EU moći će pružati platne usluge u RH od dana pristupanja RH EUPlatne transakcije su: nacionalna platna transakcija (pružatelji platnih usluga posluje u RH); prekogranična platna transakcija (jedan pružatelj platne transakcije iz RH, drugi iz EU); međunarodna platna transakcija (jedan pružatelj platne transakcije iz RH, drugi iz treće države). Novim Zakonom povećava se zaštita korisnika platnih usluga, transparentnost pružanja platnih usluga i uređenost međusobnih prava i obveza. Platne transakcije se mogu izvršavati kao jednokratne platne transakcije ili kao pojedinačne platne transakcije u okviru okvirnog ugovora. Zakonom se uređuje okvirni ugovor između pružatelja i korisnika platnih usluga kojim su definirani uvjeti njihovog međusobnog odnosa, prava i obveze, te način komunikacije.

Iznos transakcije

Banka primatelja
Banka primatelja plaćanja dužna je za iznos platne transakcije odobriti račun primatelja isti radni dan kad je odobren njen račun. Ova odredba vrijedi za nacionalne, prekogranične i međunarodne platne transakcije u kunama, euru ili drugoj valuti države članice.