IBM-ovi znanstvenici koji rade u laboratoriju smještenom u blizini Instituta za tehnologiju u Massachusettsu (MIT) nedavno su se uhvatili u koštac s ograničenjima u procesiranju: što se tiče brzine obrade podataka, ljudski mozak dosegnuo je vrhunac.

A mozak nikad nije bio toliko opterećen materijalom koji treba razložiti i obraditi: više prijatelja, veća potreba za ažuriranjem događaja u njihovom životu, više šefova kojima odgovarate, više vijesti, veći izbor načina zabave. Kako biste i dalje bili u tijeku, nije moguće isključiti se iz te buke. Upravo se time bave u IBM-ovu Centru za društveni softver, laboratoriju s trideset zaposlenika koji se bave “suvremenim izazovima u suradnji u poduzećima koja posluju na globalnoj razini”. U savjetovanju i radu služe se sofisticiranom računalnom opremom.“Smatram da računala povećavaju ljudski kapacitet, a ne da ga zamjenjuju”, kaže ravnateljica centra Irene Greif. “Treba nam pomoć jer je ljudski mozak ograničen te postoje stvari koje mozak ne može, a računalo može učiniti.”Znanstvenici izrađuju programe koji uočavaju uzorke i devijacije u bujici podataka. Kad se utvrde uzorci, mnogo je lakše odlučiti tko ili što zaslužuje našu potpunu pozornost. Primjer brzog i učinkovitog pregleda zavrzlame vladinih odluka javna je internetska stranica Many Bills koju su pokrenuli znanstvenici iz IBM-a.Služeći se stranicama koje prikupljaju i predstavljaju američke savezne zakone, IBM-ov projekt putem analize teksta daje sažeti prikaz kongresnih zakonskih prijedloga i status u postupku odobrenja. Tvorci programa naglašavaju da je svrha pojedinih funkcionalnosti omogućiti ljudima da zadru dublje jer je sve dostupno za pregled.

Postoji i problem potrage za stučnim znanjem. SaNDVis, jedan od alata kojim se služe IBM-ovi zaposlenici, prikazuje rezultate pretrage pojma u obliku mreže odnosa koja otkriva tko u IBM-u vlada stručnim znanjem o zadanoj temi. Program se koristi dokumentima, podacima o održanim sastancima, profilom i prethodnim radnim iskustvom kako bi prikazao veze i srodnost između pojedinih stručnjaka. SaNDVis se koristi podacima o 400.000 IBM-ovih zaposlenika koji sastavljaju izvještaje, sudjeluju u sastavljanju blogova i uređivanju internih mreža, koriste se oznakama stranica ili komuniciraju putem internih verzija Twittera ili Facebooka. Ideja je, dakako, da unutar toliko velike tvrtke koja posluje na globalnoj razini ne postoji središnji centar stručnosti. IBM nastoji promijeniti način na koji se ljudi koriste društvenim mrežama te se njima poslužiti u upravljanju bujicom informacija. Tipično je da ljudi najčešće komuniciraju s prijateljima sličnih nazora te stvaraju prostor komunikacijske jeke u kojem predrasude dolaze do izražaja. “Ljudi ovdje znaju da je krajnji cilj pomoći korisnicima”, kaže Greif. “Također smatram da smo zaposlenike uvjerili da neformalne ideje usmjerene na potrošača mogu pomoći radu korporacije”.

Noam Cohen