Ministar turizma N’Diaye Bah vidno se uznemirio kad su ga upitali postoji li mogućnost da sjevernoafrički ogranak Al-Qaide počne otimati strance u znamenitom Timbuktuu ili u drugim dijelovima pustinje na sjeveru Malija. Ponavljao je da Francuzi šire takve glasine.

“Žele stvoriti sigurnosni problem ondje gdje ne postoji”, govorio je i mahao prstom. “U Maliju ne postoji nasilje prema turistima. Kako možete tvrditi da ova zemlja nije sigurna?”Međutim, veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država i Francuske te druge strane misije izričito upozoravaju da ne treba putovati u Timbuktu i čitavo pustinjsko područje koje se prostire preko dvije trećine ukupne površine ove zapadnoafričke zemlje. Takva mučna i javna neodlučnost prisutna je već neko vrijeme i odraz je ustrajanja tvrdnjama malijske vlade da se ne radi o leglu nasilja kakvo je prisutno u susjednim državama, naročito Alžiru. No, znak da država Mali donekle priznaje prisutnost tog problema i želju za rješavanjem jest i plan razvoja kojim će probleme nastojati sasjeći u korijenu. Nestašica posla i izgleda za razvoj na sjeveru države potaknuli su bujanje dvaju lokalnih zala – trgovine drogom i islamskog radikalizma. Malijska vlada nada se da će izgradnjom vojnih postrojenja, bolnica, škola, trgovačkih centara i stočnih sajmova u 11 gradova na sjeveru države pojačati prisutnost vlasti, potaknuti gospodarske aktivnosti i izgraditi bedem obrane od bezvlađa. “Krajnji je cilj projekta u potpunosti iskorijeniti sljedbeništvo AlQaide u Maliju”, kaže Adam Tchiam, vodeći malijski kolumnist. Vlasti u Maliju priznaju da se otprilike 200 do 300 Al-Qaidinih boraca islamskog Magreba (što je inače arapska riječ za zapad) smjestilo u njihovoj pustinji, a vjeruje da većinu čine Mauritanci i Alžirci. Međutim, u Maliju se terorizam često predstavlja kao problem koji se rađa negdje drugdje. “Mi smo taoci situacije s kojom nemamo veze”, izjavio je predsjednik Amadou Toumani Touré za jedan list.

No, iza kulisa predsjednik je bio susretljiviji. Prema transkriptu veleposlanstva koji je nekolicini novinskih kuća razotkrio WikiLeaks, na sastanku s veleposlanicom SAD-a Gillian Milovanovic i višim dužnosnicima američke vojske održanom prošle godine izjavio je da ekstremisti “nisu lako doprijeli do stanovništva koje pak nije sklono terorizmu”. Ipak, priznao je da “su uspjeli među svoje redove dovesti mlade i nevine ljude”. U proteklih su nekoliko godina Al-Qaidini pristaše ostavili krvav trag nasilja diljem Mauritanije, Alžira, Nigera i Malija, okomljujući se na turiste, strance koji ondje rade i sigurnosne snage. Taoce koje su oteli na neosiguranim graničnim prijelazima usmrtili su ili su za njih tražili otkupninu. Smatra se da su petorica radnika iz Francuske i dvojica Afrikanaca oteta u Nigeru u rujnu prošle godine odvedeni na sjever Malija. Alžirci i diplomati nekih država Zapada Malijce optužuju za preblag pristup terorizmu, a taj se stav očituje i u pojedinim transkriptima koje je objavio WikiLeaks. Međutim, pristaše malijske politike smatraju da se radi o problemu na koji treba reagirati čitava regija. Predsjednik Touré pokušava ostvariti dogovor između zemalja u regiji, no transkripti otkrivaju da se Alžir opire zajedničkoj akciji. Alžirske vlasti redovito kritiziraju prisutnost francuskih i američkih vojnih snaga te ih smatraju dodatnom prijetnjom. Plan države Mali nosi rizik od ponovnog raspirivanja sukoba s pobunjenim Tuarezima koji su se s državnim snagama desetljećima borili u pustinji. Mirovni sporazum potpisan je 1992. godine, a nalagao je potpuno povlačenje državnih vojnih snaga sa sjevera.

No, neki stanovnici sjevera prihvatili bi bilo kakvu vladinu inicijativu u tom tegobnom okruženju, gdje je već i borba s pijeskom svakodnevna pokora.“Ima sela u kojima nikad nije bilo nikakve lokalne administracije, medicinske sestre niti učitelja”, kaže Amboudi Side Ahmed, poslovni čovjek iz glavnog grada Bamaka, koji je odrastao na sjeveru. “Možete u jednom selu provesti i deset godina da ne vidite čovjeka iz državne uprave.” Iako inozemne vlade prepoznaju potrebu za razvojem sjevera, takve aktivnosti onemogućava narušena sigurnost. Naprimjer, osoblje američkog veleposlanstva na sjever smije putovati jedino uz izričito odobrenje veleposlanice koje ona, navodno, iznimno rijetko izdaje. “Razvoj sjevera zemlje je ključan”, kaže veleposlanica Milovanovic, no “dokle god nije dovoljno sigurno, teško će biti pokrenuti takve projekte”. U sklopu širih ciljeva za borbu protiv ekstremizma na sjeveru Malija, SAD je osigurao snimanje niza radijskih sapunica koje svojom radnjom ističu opasnost ekstremističkog djelovanja. “Koliko ljudi na sjeveru uopće sluša radio?”, izjavio je savjetnik predsjednika Mohamed Baby.“Moramo se baviti razvojem, a oskudjevamo resursima.”

Neil MacFarquhar