EN DE

Naknada za godišnji odmor nije zakonsko pravo radnika

Autor: Poslovni.hr
04. siječanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Propis ne nameće obvezu poslodavcu da radnicima isplati regres, već se to pravo mora propisati

Pravo na regres, odnosno, prema poreznim propisima naknada za godišnji odmor, nije zakonsko pravo radnika, što znači da sam propis ne nameće obvezu poslodavcu da ga radnicima isplati, već se to pravo mora propisati, odnosno ugovoriti ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili odlukom poslodavca.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi
Već ste pretplatnik? Prijavite se Google računom

Zakonski minimum
Novi Zakon o radu koji je na snazi od 1. siječnja 2010. propisuje da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, a maloljetni radnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana (članak 55. Zakona o radu). To je zakonski minimum trajanja godišnjeg odmora, a duže trajanje tzv. punog godišnjeg odmora može se odrediti ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom. Poslodavci obično svojim pravilnicima o radu predviđaju trajanje godišnjeg odmora duže od zakonskog minimuma, ili se, pak, to pitanje uređuje kolektivnim ugovorom. Iz odredbe članka 55. Zakona o radu ne vidi se da se ona odnosi samo na radnike koji rade u punom radnom vremenu, odnosno da radnici koji rade u nepunom ili skraćenom radnom vremenu imaju pravo na kraće trajanje godišnjeg odmora, sukladno broju radnih sati kod poslodavca. Naime, da bi radnik stekao pravo na (puni) godišnji odmor potrebno je da nakon prvog njegovog zaposlenja, ili u slučaju prekida rada između dva radna odnosa dužeg od osam dana, protekne šest mjeseci neprekidnog rada. Dakle, uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor je zasnivanje i trajanje radnog odnosa, pri čemu se ne pravi razlika između radnika koji rade 40 sati tjedno i onih koji rade samo 20 ili 30 sati. Pravo na puni godišnji odmor ne zavisi, dakle, od tjednog fonda radnih sati. To znači da pravo na minimalno trajanje punog godišnjeg odmora ostvaruju ne samo oni radnici koji rade u punom radnom vremenu, nego i radnici koji rade u nepunom ili skraćenom radnom vremenu po bilo kojoj zakonskoj osnovi.

Autor: Poslovni.hr
04. siječanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati