Austrijski odvjetnik bivšega hrvatskog premijera Ive Sanadera Werner Suppan nakon saslušanja njegova klijenta pred sudom u Salzburgu osjetio se ponukanim demantirati neke napise u tamošnjim medijima. Suppan je odbacio njihove spekulacije o povezanosti Sanadera i Rahata Alijeva, bivšega kazahstanskog veleposlanika akreditiranog u Beču i bivšeg zeta moćnog predsjednika Nursultana Narazbajeva, koji od Austrije neuspješno traži izručenje nekadašnjeg člana svoje obitelji.

Veze s poduzetnicima
Priča je utoliko zanimljivija jer je Alijev povezan s nekoliko hrvatskih poduzetnika, među inima Enverom Moralićem te Vladimirom Zagorcem. Navodni Sanaderov partner Alijev u Zagrebu već godinama ima tvrtku Armoreal, registriranu u zgradi Novinarskog doma, i to u prostorima kojima se koristi predstavništvo Kemokompleksa, njemačke tvrtke u vlasništvu Envera Moralića. Iako je Armoreal još aktivan, na telefon se nitko ne javlja. Direktor Armoreala je Mirzahan Sakikbajev, bivši kazahstanski konzul u Hrvatskoj, a osnivač tvrtke je Rahat Alijev. Armoreal je registriran za građenje, poslovanje s nekretninama i uzgoj žitarica. Teško je reći u kakvim su odnosima Moralić i Alijev jer je posljednji spomenuti u međuvremenu postao nepoželjan u Kazahstanu, zemlji u kojoj Moralićev Kemokompleks već godinama ima unosne poslove.

Alijev je zapao u probleme kad je kao zamjenik ministra vanjskih poslova predsjednika Nazarbajeva 2006. optužio za uzurpaciju vlasti i založio se za uvođenje monarhije. Punac ga je prvo poslao na još jedan mandat u Austriju, a kad je uvidio da ni to nije dovoljno, Austrijancima je podnijet zahtjev za Alijevo izručenje, i to zbog navodne otmice dvojice bankara u Kazahstanu. Alijev nije izručen, vjerojatno je procijenjeno da u Kazahstanu neće imati fer suđenje. Nazarbajev je ipak unatoč “zetovoj” odsutnosti naredio sudu da ekspresno razvede Alijeva od predsjednikove najstarije kćeri Darige, s kojom ima troje djece, a drugi sud istodobno ga je osudio na 20 godina robije. Također ga je dao smijeniti s mjesta predsjednika Nogometnog saveza Kazahstana i ugasio medije u njegovu vlasništvu – tjednik Karavan i TV postaju KTK. Austrijski mediji pišu da se Alijev povezao s nekoć najpoznatijim hrvatskim poslovnim čovjekom u Beču, bivšim generalom i vojnim logističarom Vladimirom Zagorcem. Alijev i u Beču ima tvrtku pod imenom Armoreal. Osnovao ju je AV Maximus, njegova druga tvrtka, registrirana na adresi Opernring 4, gdje je neke od svojih tvrtki imao i Zagorec.

‘Braća’ po odvjetniku
Teško je dokučiti kakve su zajedničke projekte imala dvojica bjegunaca, nekadašnjih pripadnika nacionalnih elita. Sigurno je da su, kako piše austrijski tjednik News, imali istog odvjetnika, Gabriela Lanskog, kojem je toliko dobro krenulo u radu sa “slikovitim” likovima s istočnog ruba Europe da je otvorio ured u Azerbajdžanu. Kao veleposlanik akreditiran u Beču Alijev je pokrivao i Hrvatsku pa je u veljači 2003. predao vjerodajnice tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću. Prethodno je Mesiću upravo Enver Moralić bio jedan od sponzora predsjedničke kampanje, a pretpostavlja se i da mu je pomogao u organizaciji posjeta Kazahstanu. Nakon što je predao vjerodajnice, Alijev je u siječnju 2004. ponovno došao u Zagreb, ovaj put, pomalo neobično za aktivnog diplomata, kako bi osnovao podružnicu Armoreala. Njegov je prvi direktor bio Nermin Moralić. Ironijom sudbine upravo je predsjednik Mesić poslije dao snažan obol u sudskom procesuiranju Alijevljeva partnera Vladimira Zagorca koji sada odslužuje kaznu u hrvatskom zatvoru.