Tema današnjeg članka su troškovi rezerviranja i njihovo porezno priznavanje. Rezerviranje troškova je bitno da bi se prikazao što vjerodostojniji rezultat poslovnog subjekta. Pojam rezerviranja odnosi se na procjenu potencijalnih rizika, tj. gubitaka od poslovanja, a temelji se na računovodstvenom načelu opreznosti.

Više dopuštenih oblika
Postoje više dopuštenih oblika rezerviranja kao što su rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima, rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima, rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava. Moraju postojati i realni uvjeti za iskazivanje rezerviranja, a to su potencijalna obveza/trošak mora biti utemeljena na prošlim događajima (stvarno nastalim), realno je očekivanje da će rezervirani troškovi stvarno nastati, iznos očekivanih troškova može se pouzdano procijeniti. Rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima mogu se iskazati u iznosima temeljenim na stvarnim ugovorima i na prethodnom poslovnom iskustvu u vezi s količinom reklamacija za proizvode i usluge, uz uvjet da troškove popravaka ne snosi treća osoba. Kako tvrtka nakon prodaje robe ili izvršenja usluge daje jamstvo za uklanjanje nedostataka koji bi nastali korištenjem, tako može na kraju godine iskazati porezno priznate troškove rezerviranja za rizik u jamstvenome roku. Prije završnog računa treba utvrditi nekoliko bitnih stavaka: je li društvo tijekom godine uopće izdavalo jamstva, utvrditi vjerojatnost nastalog troška u sljedećim razdobljima i iznos očekivanih troškova se također mora moći pouzdano utvrditi. Ako je riječ o relativno novoj tvrtki ili proizvodu za koje ne postoji dugotrajno iskustvo, tada bi bilo dobro da se rezerviranja procijene na temelju vjerodostojne procjene (vještak ili druge stručne osobe) kao i na iskustvima konkurentskih proizvoda i drugih tvrtki iz iste ili slične djelatnosti. Vrlo je bitno napomenuti da se rezerviranja ukidaju u onom obračunskom razdoblju u kojem spomenuta jamstva istječu (vremenska usklađenost).

Treba pravovaljano dokumentirati
Kako su rezerviranja oduvijek osjetljiva tema u kojoj su poduzetnici izloženi da nezakonito (ne znajući ili svjesno) smanje osnovicu poreza na dobit, tako je bitno znati da rezerviranja za sudske troškove samo one kada je društvo tuženo su porezno priznata, a ne i onda kada društvo nekoga tuži. Nekoliko je uvjeta po kojima je porezno priznata rezervacija sudskih troškova, a to su da spor mora biti započet najkasnije 15 dana prije podnošenja porezne prijave, smije se priznati svota uvećana za pripadajuće troškove spora dok kamate za utuženu svotu nisu porezno priznate. Rezervacija treba biti pravovaljano dokumentirana: samom tužbom i ostalom popratnom dokumentacijom i odlukom direktora o rezervaciji troška. Rezerviranja za otpremnine iskazuju se kada porezni obveznik u prethodnoj godini za sljedeću godinu utvrdi broj radnika koji su proglašeni viškom i kojima će se otkazati ugovor o radu zbog osobno i poslovno uvjetovanih razloga. Visina otpremnina utvrđuje se na temelju radnog staža i visine plaće. U izmjenama zakona o porezu na dobit koje se primjenjuju od 1. srpnja 2010. godine porezno priznati rashod su i rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore. Također postoje rezerviranja za troškove obnavljanja prirodnih bogatstava (primjerice u kamenolomu, pri eksploataciji glinice itd.). Rezerviranje te vrste troškova vrijedi za poduzetnike koji posluju prema Zakonu o rudarstvu.

Porezne osnovice

Ukidanje ili uporaba
Pri utvrđivanju porezne osnovice rezerviranja se ne priznaju, osim za namjene propisane u ovomu tekstu. Priznaju se kao rashod rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima. Ukidanje ili uporaba rezervacija priznaje se na način da se prihodi izuzmu i rashodi priznaju tako da u poreznu osnovicu nisu ponovno uključeni prihodi i rashodi koji su prethodno povećavali ili smanjivali poreznu osnovicu, osim ako zakonom nije drukčije određeno.