(Mariehamn, Finska) — Kad je mjesni ronilac Christian Ekstrom istraživao škunu s dva jarbola, pronašao je mnoštvo boca i jednu iznio na površinu.

“ Rekoh, baš da probamo i tu slanu vodu”, prepričava uz smijeh.
“Potegnuo sam iz boce i shvatio da to nije morska voda.”Iako na boci nije bilo etikete, uočeni su znakovi utisnuti na čepu koji su jasno dokazali da se radi o boci Juglara, vrhunskog šampanjca koji je 1831. godine preimenovan u Jacquesson, prema jednom od vlasnika vinarije, koja je i danas na glasu kao jedan od manjih, ali ponajboljih proizvođača francuskog šampanjca. “Bilo je mjehurića i vino je bilo jako bistro” kaže tridesetjednogodišnji Ekstrom. Od 172 boce pronađene početkom kolovoza, 168 ih je bilo netaknuto. Dno Baltičkog mora idealan je vinski podrum s temperaturom od 4,5 Celzijevih stupnjeva, potpunom tamom i dovoljnim pritiskom da čepovi ne popucaju. U studenome su stručnjaci iz Jacquessona i Veuve Clicquota, ponaj većih proizvođača francuskog šampanjca, bili pozvani na degustiranje i zamjenu dotrajalih čepova u deset boca. Prve tri boce koje su ponovno flaširane sadržavale su šampanjac Juglar, ali na dnu četvrtoga čepa nalazili su se zvijezda i sidro proizvođača Veuve Clicquota. JeanHervé Chiquet, čija obitelj posjeduje i vodi Jacquesson koji je zamijenio marku Juglar, tvrdi da se po obliku boce i spomenu imena Juglar može zaključiti da ovaj šampanjac potječe s kraja 1820ih godina. Međutim, teško je otkriti o kojem se godištu točno radi. Proizvođač PerrierJouët tvrdi da je njihovo vino iz 1825. najstarije zabilježeno godište šampanjca. Zalihe šampanjca najvjerojatnije su putovale na dvor cara Aleksandra II. u Sankt Petersburg kad je drveni brod doživio brodolom. Chiquet kaže da su ga “preplavili osjećaji” kad je prvi put kušao ovaj šampanjac. “Aroma je bila jaka ali ugodna, osjetio se tračak suhog voća i duhana”, dodaje Chiquet. Šveđanin Richard Juhlin, autor brojnih knjiga o šampanjcu, kaže da je primijetio “znatne razlike” u prvih 10 boca koje su se kušale, “od morske vode do sjajnih okusa”. Nakon što je prisustvovao ponovnom flaširanju, izjavio je da Juglar i Veuve Clicquot “dijele srodnu jaku aromu, koja gotovo sliči kravljem siru, Brieju ili Vacherinu” u kombinaciji sa “sladošću tipičnom za likere”. Dodao je da bi ih svakako mogao svrstati u rang najboljih šampanjaca današnjice. Mjesna vlada, u čijem se vlasništvu nalazi sadržaj olupine broda, planira pokrenuti aukcijsku prodaju pojedinih boca. Stručnjaci poput Juhlina tvrde da bi se cijena mogla popeti na 70.000 dolara po boci. “Mislim da bi bila šteta da ostane na otoku, ljudi to piju možda jedino za Novu godinu”, kaže Patrik Helander (34), prodavač u trgovini ribolovne opreme u gradu od 11.000 stanovnika na otoku Åland.

John Tagliabue (Mariehamn Journal)