Suvremene žene danas su možda više nego ikada upale u procjep između majčinstva i karijere. Je li pitanje “majčinstvo – da ili ne?” sve više pitanje individualnog, osobnog interesa ili je ipak sve češće rezultat zamke brzog življenja i nemilosrdne poslovne arene s jedne strane, a socijalne nesigurnosti s druge?

Dvojba između majčinstva i karijere kakvu smo poznavali nekada, prije tridesetak godina, kada se stereotipizacijom društvene uloge žene majčinstvo još uvijek suprotstavljalo karijeri doista je neka daleka, zaboravljena priča, s obzirom na to da žene danas zaista imaju mnogo veće (iako ne i jednake) mogućnosti obrazovanja, zapošljavanja i napredovanja u karijeri. No, balansiranje tih dviju suštinskih životnih uloga ženama je danas kompliciranije i aktualnije nego ikada. Većina žena želi i karijeru i djecu i to bez kompromisa. No, imaju li žene danas uopće još vremena i realnih mogućnosti postati majke i biti ispunjene i uspješne kombinirajući obje uloge? Nakon školovanja, te potrage za dobrim radnim mjestom, koje će im biti i odskočna daska za daljnju karijeru, napredovanjem, stalnim usavršavanjem, dokazivanjem i potrage za još boljim radnim mjestom, njihova borba umjesto da jenjava, zapravo tek počinje!Novo nam je stoljeće donijelo i rastući trend obavljanja paralelnih poslova, gdje žene sve češće traže mogućnosti za paralelne poslovne karijere. Bilo da je riječ o diplomama različitih fakulteta, željom za konkretnijom zaradom iz više izvora, ili je pak riječ o osobnom izazovu gdje se manjak ispunjenja s odabranom profesijom nadoknađuje novim poslovnim izazovima izvan stalnog posla, žene su sve češće “zatočene” u nemilosrdnoj dnevnoj poslovnoj dinamici u kojoj jedan radni dan treba trajati barem 48 sati da bi se ispunile sve poslovne obveze i očekivanja. Majčinstvo se uz takav brzi ritam življenja neminovno počelo odgađati do 35 godine, pa i kasnije, što sve češće rezultira time da se žene zateknu u godinama kada prirodna trudnoća postaje već i biološki teško izvediva, jer je dokazano da se šansa za trudnoćom kod žena nakon 27 godine počinje smanjivati. Rezultat trenda svojevrsna je nova “epidemija” poslovnih žena koje u najagilnijoj radnoj i životnoj dobi nemaju djecu. Mnoge uspješne i ambiciozne mlade žene koje se nadaju da je pred njima dovoljno mogućnosti i vremena za izgradnju vrhunske karijere i izgradnju obitelji nažalost najvjerojatnije očekuje ledeni tuš.

Životne aspiracije i očekivanja koja upotpunjuju uspješnu karijeru i majčinstvo u 21. stoljeću u sve su većem nesrazmjeru s društvenim realitetima! Danas, više nego ikada, ono što je “in” kod suvremenih žena kvalitetno je obrazovanje, dobro plaćen posao i karijera. Drugim riječima – neovisnost prije svega, od partnera i obitelji. O tome govore i brojna istraživanja. Nedavno istraživanje koje su proveli američki stručnjaci pri Stanford univerzitetu u SAD-u otkrilo je sljedeći trend: 42% žena na vodećim položajima u američkim korporacijama (s 5000 i više uposlenika) u dobi od 40 godina i više nemaju djece. Taj se postotak povećava kako se povećavaju i godišnja primanja žena na poslovnim pozicijama moći, pa je taj postotak u žena s godišnjim primanjima koja premašuju 100.000 američkih dolara čak 49%. Sve je to uzrokovalo i trend da se većina žena u razvijenim zemljama sve teže odlučuje imati dijete, te se majčinstvu posvećuju tek u petom desetljeću života, ako ga uopće uspiju ispuniti, uz povećane zdravstvene rizike. Ako razmotrimo statistike u zemljama EU-a, broj žena koje su prvi put postale majke u dobi od 40 i više godina u posljednjih se deset godina udvostručio! Trend starijih rodilja koji je sve prisutniji u razvijenim zemljama reflektira nastojanje da se zauzimanje dobre pozicije u karijeri ipak postavlja kao prioritet, a usto i nove reproduktivne tehnologije omogućuju ženama da se odlučuju na kasne porode. Osim toga, žene koje rade na dobro plaćenim menadžerskim pozicijama, lakše si mogu priuštiti čuvanje djece i pomoć u kućanstvu i na taj način olakšati i ubrzati povratak na radno mjesto. No, ne smijemo zanemariti to da odgađanjem rađanja žene produljuju razdoblje u kojem im se mogu dogoditi neka rizična zdravstvena stanja koja bi mogla utjecati na njihovu plodnost. Globalno gledano, broj žena koje se odlučuju na život bez djece u stalnom je porastu – u proteklih je 20 godina udvostručen.

Čak jedna od pet žena u četrdesetima nema djece. Prema aktualnim statistikama, čak 30 posto Njemica u ranim četrdesetima nema djece, u Velikoj Britaniji taj je postotak 20 %, a u Austriji 25%. U SAD-u trenutačne statistike bilježe 20 % žena te skupine. Države članice Europske unije imaju vrlo nisku stopu fertiliteta s prosjekom od 1.5 djece po majci, pa sociolozi i demografi u državama Europske unije očekuju da će se taj trend nastaviti kretati uzlazno, te ga ističu kao kulturni i društveni pomak koji se EU-om širi već desetak godina, naglašavajući da sve više žena odustaje od majčinstva zbog svog izbora. Istaknutom pridonosi i umanjeni društveni pritisak koji od žena više ne zahtijeva da imaju djecu i ispune svoju tradicionalnu ulogu majke i supruge. No, je li to doista tako ili je riječ o kombinaciji faktora koje svakako treba sagledati u društvenom, ekonomskom i kulturalnom kontekstu, o čemu možda ponajbolje govori i naša hrvatska priča. “Činjenica da se sve više žena u Hrvatskoj odlučuje ne imati djecu svakako ima korijene u novom samovrednovanju žene kroz karijeru, njezino sve snažnije usmjerenje na zapošljavanje i odgađanje roditeljstva. Žena sebe sve manje doživljava kroz majčinstvo, a sve više kroz profesionalno ostvarenje. Različita istraživanja provedena u Hrvatskoj upućuju upravo na tu pozitivnu promjenu u samopercepciji žene. No, jednako kao i u svijetu, i žene u Hrvatskoj sudjeluju u globalnom trendu neuspjelog balansiranja između majčinstva i profesionalnog napretka i karijere. Tome pridonosi socijalna nesigurnost s jedne strane, a s druge stane nemilosrdno tržište rada”, kaže sociologinja mr. sc Ruža Fuerst, ističući da aspiracije i očekivanja žena koje žele i uspješnu karijeru i majčinstvo u nas sve češće završavaju s jasnim i teškim odabirom – biti uspješna poslovna žena i biti samo to, ili pak ostati prosječna u svojoj profesiji i biti i majka. Očito je kombiniranje jedne i druge uloge postala prava umjetnost.

Realno gledano, žene u Hrvatskoj i dalje imaju u prosjeku 23% manju plaću od muškarca. Statistički podaci relevantnih institucija širom svijeta pokazuju da je udio žena na menadžerskim pozicijama u posljednja tri desetljeća u stalnom usponu, no to nažalost ne vrijedi za najviše menadžerske pozicije. Prema izvještaju International Labor Organization (ILO), iako žene predstavljaju više od 40% svjetske radne snage, njihov ukupni udio u menadžerskim pozicijama rijetko prelazi 20%. U nas, u 100 najvećih hrvatskih tvrtki samo je 6% žena na top menadžerskim položajima. Činjenica je da u Hrvatskoj ni država ni tvrtke ne izlaze u susret ženama u usklađivanju obiteljskih obveza i posla. Ustanove koje pokrivaju različite oblike usluga skrbi o djeci poput jaslica i vrtića svojim radnim vremenom ne prate potrebe zaposlenih žena kako bi se uskladile njihove radne obveze i obiteljski život.Ženama koje uspijevaju uskladiti privatni i poslovni život i dalje treba znatno više vremena za napredovanje nego muškarcima. Ako se žele dokazati u svom poslu, žene i dalje moraju raditi dvostruko više od muških kolega te stalno nadmašivati očekivanja okoline. Nerijetko se susreću i s osudom okoline ako zbog vlastitog biznisa i karijere “zanemaruju” obiteljske obveze. Pritom korporativna poslovna kultura uglavnom diskriminira majke, ali i buduće majke, a mentalni sklop poslodavaca i dalje često osuđuje majčinstvo i buduće roditeljstvu, sagledavajući ga kao situaciju koja nepovoljno utječe na poslovne rezultate. Tako dvostruko opterećenje žena u poslovnoj areni – gdje je u stalnom porastu i kod kuće i dalje ima presudan utjecaj na usklađivanje uspješne karijere i majčinstva, te je gotovo neminovno da jedno od to dvoje pati. Kad k tome dodamo činjenicu da planiranje majčinstva u današnjoj Hrvatskoj uvelike ograničava i egzistencijalna nesigurnost uvjetovana nesigurnom zaposlenošću, gdje borba za opstanak također sve više u prvi plan stavlja profesionalnu karijeru, i ostvarivanje maksimalne koristi od ulaganja u obrazovanje i poslovno napredovanje, preostaje nam zaključiti da će se doista samo one najhrabrije, najupornije upustiti u (ne)moguću misiju istodobnog ostvarivanja majčinstva i uspješne poslovne karijere.

Zakazala društvena skrb

Nacionalna obiteljska politika Republike Hrvatske utječe na društveni položaj i strukturu obitelji, a ako rođenje djeteta sagledamo kao socijalni rizik koji bitno mijenja obiteljsku situaciju, država je ta koja treba osigurati i poduprijeti prije svega majke i obitelji.Ugledna međunarodna organizacija “Save the Children” u svojem posljednjem izvješću o položaju majki i djece u svijetu Hrvatsku je svrstala na 27. mjesto po standardu i uslugama koje majke uživaju, posebice zbog dobrog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Standard majki i djece najbolji je u Norveškoj i Australiji, a najgori u Afganistanu. No, ključni problem u nas, upozoravaju aktivistice Udruge Roda – Roditelji u akciji, koja je u Hrvatskoj zauzela važnu ulogu u promicanju dječjih i roditeljska prava, jest to što Hrvatskoj nedostaje kvalitetnija društvena skrb za zaposlene majke i roditelje. Sigurno radno mjesto, riješeno stambeno pitanje i jake usluge pomoći roditeljima, poput vrtića, jaslica… izuzetno su bitan faktor pri odluci svake žene o majčinstvu!

Investicija u karijeru

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, današnja stopa fertiliteta u Hrvatskoj je 1,34 djeteta po ženi, što ponovno prati pad fertiliteta koji se bilježi u svijetu i u većini država EU. Prema aktualnim podacima Eurostata, stopa fertiliteta u nekim državama EU je sljedeća:
Njemačka 1.36
Švedska 1.94
Danska 1.84
Češka 1.49
Nizozemska 1.79
Slovenija 1.53
Austrija 1.39
Španjolska 1.40
Gračka 1.52
Mađarska 1.32
Bugarska 1.57

Osim gospodarskih teškoća i krize u Europi, sve većeg gubitka socijalne sigurnosti, na daljnji pad fertiliteta utječe i težnja prema investiranja u ljudski kapital, što konkretno znači da obrazovane i uspješne žene manje rađaju ili odgađaju rađanje djece zbog toga jer su investirale u svoju profesionalnu karijeru, pa žele ostvariti maksimalnu korist od tog ulaganja. To, dakako, ne isključuje njihovu želju za majčinstvom, ali uz sve češći pomak u osobnim prioritetima, uspješne poslovne žene ne stižu biti i uspješne u poslu i majčinstvu!

A kako razmišljaju Hrvatice?

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u suradnji s Ekonomskim fakultetom u Zagrebu provelo je istraživanje o “Povezanosti fertiliteta i sektora zaposlenosti žena u RH”. Istraživanje su predvodili prof. dr. sc. Anđelko Akrap i mr. sc. Ivan Čipin, s katedre za demografiju. Istraživanje je provedeno opsežnim terenskim anketiranjem, a osnovni skup anketnog istraživanja bile su zaposlene žene koje su završile školovanje (srednju školu, višu školu ili fakultet i sl.) i u dobi su od 20 do 39 godina, neovisno o bračnom statusu i broju djece. Uz brojne indikativne rezultate, istraživanje je , između ostalog, iznjedrilo i sljedeće zanimljive rezultate:
– Žene zaposlene u privatnom sektoru sklonije su mišljenju o negativnom utjecaju odlaska na rodiljski dopust na posao i karijeru od onih zaposlenih u državnom sektoru.
– Ispitanice zaposlene u privatnom sektoru sklonije su tradicionalnijem pogledu na podjelu rada u obitelji i zapošljavanje žena nego ispitanice koje radu u državnom sektoru.
– Ispitanice koje su zaposlene na određeno vrijeme razlikuju se od ispitanica koje su zaposlene na neodređeno vrijeme prema kategoriji imaju li djecu ili ne. Naime, ispitanice koje rade na neodređeno imaju djecu u 56,54% slučajeva, dok je isti udio kod ispitanica koje rade na određeno 39,31 %. One žene koje rade na određeno nešto kraće bi koristile rodiljski dopust i sklonije su mišljenju kako rodiljski dopust sigurno ili vjerojatno ima negativne posljedice na posao i karijeru nego ispitanice koje su zaposlene na neodređeno vrijeme.
Istraživanje je dodatno potvrdilo da žene u Hrvatskoj koje žele imati djecu i žene s malom djecom snose relativno veliki rizik marginalizacije na tržištu rada i imaju relativno manje šanse za napredovanje na poslu.