Hrvatska se strateški opredijelila za unapređenje znanosti i obrazovanja još početkom prošlog desetljeća, a to su sve do početka krize potkrepljivala i proračunska sredstva koja su se izdvajala. Od 2004. do 2008. godine proračunska sredstva za obrazovanje rasla su po stopi od 12 posto godišnje, a u sustavu je otvoreno više tisuća novih radnih mjesta. No s ekonomskom krizom za vratom hrvatsko obrazovanje je 2009. završilo je u minusu od gotovo 1,5 milijardi kuna, a ove godine proračunska su se izdvajanja smanjila za dodatnih dvije milijarde kuna. Strateško opredjeljenje o razvoju znanosti i obrazovanja ne samo da je ozbiljno ugroženo nego jedva preživljava. Projekcije za sljedeću godinu nisu optimistične.

Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci, kaže da su se ulaganja u znanost umjesto prijašnjih 1,2 posto smanjena na 0,7 posto BDP-a, čime smo se približili europskom dnu jer, primjerice, naši susjedi Slovenci za znanost izdvajaju 1,7 posto BDP-a. “Budući da opetovano govorimo o razvoju gospodarstva temeljenog na znanju, nije teško zaključiti kako je već prošao posljednji trenutak da povećamo izdvajanja za taj sektor ako se želimo maknuti s mrtve točke. Poznato je da dio proračuna za znanost, obrazovanje i šport iznosi nešto više od 11,6 milijardi kuna, a samo na plaće i doprinose ide oko 9 milijardi. Najblaže rečeno, malo je prostora za unapređenje sustava u takvim okolnostima”, ističe rektor riječkog sveučilišta. On smatra da je potrebno hitno i učinkovito definirati novu strategiju koja će biti fokusirana na znanstvena područja u kojima su hrvatske znanstvene institucije kompetentne te ulagati u vrhunske zajedničke projekte znanstvenih institucija i gospodarstva. Gospodarski subjekti bi, smatra Lučin, također trebali pojačati ulaganje u znanstveno-istraživačke projekte prema uzoru na druge zemlje koje imaju društvo utemeljeno na znanju. Prostora, dodaje, uvijek imamo, primjerice možemo početi ulagati i ojačavati male tvrtke koje se bave informacijskom tehnologijom, biotehnologijom i nanotehnologijom. “I mi na sveučilištima moramo biti svjesni da trebamo preuzeti dio tereta u smislu inicijative i poduzetnosti te učiniti sve da što više proizvodimo, i to u svim segmentima. Uz naše temeljne zadaće, nastavu i istraživanje moramo posrnulom gospodarstvu ponuditi kadrove, ali i projekte koji im trebaju da bi stasali”, ističe Lučin.

Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako je “krizno” smanjenje financijskih sredstava i te kako utjecalo na rad pojedinih sastavnica sveučilišta, posebno onih koji si ne mogu dopustiti nova zapošljavanja, nego angažiraju vanjske suradnike. No prema rektoru Bjelišu kriza je posebno nagrizla financiranje istraživačkog rada koji bi trebao biti okosnica ne samo razvoja sveučilišta nego i gospodarstva. “Ove je godine financiranje istraživanja radikalno smanjeno, a za istraživačke projekte osigurano je tek 35 posto prošlogodišnje svote, što predstavlja jaki pad. Uza sve to, novi projekti uopće nisu pokrenuti. Očito je riječ o potrebi da se bitno preuredi sustav istraživanja na akademskim institucijama koje su godinama bile zanemarene, ali dugoročno takva politika može biti samo pogubna”, smatra Bjeliš, dodavši kako će sljedeću godinu na sveučilištu obilježiti traženje novih izvora financiranja iz eurofondova, ali i gospodarstva. “Nadam se da ćemo upravo na partnerski način pojačati suradnju s privatnim sektorom, i to želimo postaviti kao osnovni cilj”, rekao je Bjeliš. Gvozden Flego, bivši ministar znanosti i tehnologije te saborski zastupnik SDP-a, nije optimističan što se tiče veće suradnje znanosti i gospodarstva u 2011. godini. “Uvijek se valja nadati, no ova je vlada uništila slabu suradnju koja je postojala do prije nekoliko godina. Ukinute su porezne olakšice za ulaganje u znanost i obrazovanje, dvije hrvatske institucije za tehnologijski razvoj su na koljenima, ishodi učenja, odnosno znanja i umijeća za obrazovne profile nisu dogovarane s poslodavcima pa se bojim da će sve ići po starom”, ističe Flego.

Jasmina Havranek, direktorica Agencija za znanost i visoko obrazovanje, kaže da će boljoj suradnji gospodarstva i visokog obrazovanja u budućnosti sigurno pridonijeti rezultati rada Međuresornoga radnog tijela koje bi konačno trebalo uskladiti potrebe na tržištu rada s potrebama u gospodarstvu. Rad na tom ključnom pitanju zajedničke suradnje je počeo. To potvrđuje i Vesna Štefica, pomoćnica direktorice Centra za razvoj ljudskih potencijala pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Ona kaže da se u gotovo svakom od devet europskih projekata vrijednih 17 milijuna eura navodi nužnost sustavnog istraživanja potreba tržišta rada i prilagodba programa obrazovanja rezultatima istraživanja. “Na osnovi prvih pokazatelja evidentno je da najviše nedostaju kadrovi tehničke struke, i to na razini strukovnoga srednjoškolskog, a ne visokog obrazovanja. Jedan od načina da se potakne razvoj takvih programa, ali i upisivanje većeg broja studenata u tehničke struke sigurno su stipendije gospodarstvenika, ali i jasna slika mogućega daljnjeg usavršavanja za polaznike. Skloni smo uvođenju upisnih kvota u srednjem i visokom obrazovanju, ali na način da se ne ograničava pristup već ako tko želi doista pohađati određeni program, a koji nije od primarnog interesa za razvoj gospodarstva i društva u cjelini, onda to treba sam i platiti”, istaknula je Štefica, dodavši kako je u nekim zemljama, u takvim okolnostima, uvedeno potpisivanje izjave u kojoj se polaznik u tom slučaju odriče svih socijalnih prava koja bi mu pripadala nakon završetka školovanja poput prijave na Zavod za zapošljavanje, posredovanje u pronalasku posla, socijalno osiguranje i sl. Hoće li i Hrvatska uvesti tu praksu, još je neizvjesno.

Nadam se da ćemo upravo na partnerski način pojačati suradnju sa privatnim sektorem i to želimo postaviti kao osnovni cilj
Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu

I mi na sveučilištima moramo biti svjesni da trebamo preuzeti dio tereta u smislu inicijative, te učiniti sve da što više proizvodimo
Pero Lučin, rektor Sveučilišta u Rijeci