Hrvatski turizam niz godina stagnira, što se ogleda u profilu gostiju, izvorišnim tržištima te u fizičkim i financijskim ostvarenjima koja bilježe samo marginalne fluktuacije. Hotelijeri nastavljaju ostvarivati nisku razinu profitabilnosti i time se ograničava prostor za nove investicije, što je i glavni uzrok stagnacije. Tekuća godina se u potpunosti uklapa u navedeni kontekst. U posljednjih pet godina kapaciteti u hotelima u Hrvatskoj su narasli za samo 5%, dok je zauzeće u isto vrijeme palo za 4,2%. Ako uzmemo u obzir da je u 2009. ostvareno 36,3% zauzeća, a u ovoj godini govorimo o rastu od 1 do 2%, možemo zaključiti da je situacija loša. Rast kapaciteta i pad zauzeća se u određenoj mjeri međusobno kompenziraju pa ukupni podaci o ostvarenjima daju privid stabilnosti, međutim takvi rezultati ipak ne mogu biti podloga za veliko zadovoljstvo. Svi zajedno smo još izuzetno daleko od toga da možemo reći da ostvarujemo optimum rezultata u odnosu na potencijale kojima raspolažemo.

Propuštene prilike
U ovom kontekstu posebno zabrinjava činjenica da unatoč tome što je Hrvatska kao destinacija sve poželjnija i popularnija, ipak ne uspijeva ostvariti adekvatan rast. Propuštaju se prilike koje će se poslije teško nadoknaditi. Činjenica je da je i ova turistička godina obilježena rastom fizičkih pokazatelja, međutim hotelski sektor koji prema utjecaju na stvaranje prihoda, zapošljavanje i investicije predstavlja najvažniji dio turističke industrije bilježi stagnaciju, odnosno pad (ključni pokazatelji – prihod/profitabilnost). Ministarstvo turizma zajedno s uredom HTZ-a poduzelo je niz tržišno usmjerenih, poticajnih mjera koje su imale zadovoljavajući učinak na rast prepoznatljivosti i popularizaciju Hrvatske kao destinacije.

Treba nam jasna i logična struktura
S druge strane i dalje izostaju ključni potezi usmjereni na unapređenje uvjeta za poslovanja hotelijerskog sektora koji unatoč rastu popularizacije destinacije ostvaruje gubitke i ima vrlo ograničen prostor za rast, pogotovo u smislu novih investicija. Ključne mjere u tom smislu bile bi one vezane za smanjenje troškova rada uz istodobno otvaranje prostora za povećavanje plaća zaposlenika u turizmu, usklađivanje razine fiskalnih i parafiskalnih davanja s onima u konkurentskim zemljama te poticajne mjere za investicije u turističku infrastrukturu, kako u užem (npr. gradnja hotela), tako i u širem smislu (npr. gradnja tematskih zabavnih parkova, kongresnih centara i sl.). Valja istaknuti da se kreće i s izradom strategije hrvatskog turizma, što apsolutno pozdravljamo. Sumirajući objektivne potrebe, nužno je ishoditi od Vlade konačan stav o poziciji turizma u gospodarskom razvoju, uspostaviti jasnu i logičnu interesnu strukturu koja uključuje ukupan lanac vrijednosti hrvatskog turizma, uskladiti institucionalni okvir i makroekonomsko okruženje sukladno standardima EU i na toj osnovi podignuti konkurentnost te smanjiti investicijske rizike u hrvatski turizam, djelovati i poduprijeti potrebne odluke o donošenju vizije i tržišnog profila hrvatskog turizma kako bi se ona diferencirala od mediteranske konkurencije, doći do održivih rješenja te postaviti legalne, administrativne i upravljačke mehanizme kao odgovor na globalizaciju i trenutno stanje hrvatskog turizma.

Kristian Šustar, direktor Maistre