Japanski književnik Haruki Murakami piše romane u kojima se svakodnevno i fantastično isprepleću na čudan način.
Dok sam neki dan čitao jedan njegov esej, zapanjio me ovaj odlomak: “Nazovimo svijet koji poznajemo Stvarnošću A, a svijet koji smo mogli imati da se 11. rujna nikad nije dogodio Stvarnošću B. Ne možemo ne primijetiti da se svijet Stvarnosti B čini stvarnijim i razumnijim od svijeta Stvarnosti A. Da se drukčije izrazim, živimo u svijetu koji je manje stvaran od nestvarnog svijeta. Kako to drukčije nazvati nego kaosom?”Taj osjećaj kaosa, nekontroliranosti ili čudnosti danas uistinu snažno osjećamo. Najmoćnija nacija svijeta ulaže milijarde dolara i akumuliranu snagu kako bi utjerala šačicu džihadista koje predvodi čovjek koji možda jest ili možda nije živ, koji možda živi ili ne živi u špilji u Waziristanu. Slijevajuća čudnost obuzima financijske sustave diljem svijeta, od New Yorka do Dublina. Nezamislive svote izdvajaju se da bi se spriječila krajnja dezintegracija u kojoj bi novac postao bezvrijedan. Staljin je davno rekao da je jedna smrt tragična, ali da je milijun smrti statistika. Planovi sanacije postali su djela statističkog čarobnjaštva, neobjašnjivo prijetećeg i nedodirljivog. Organizacija WikiLeaks, koja nema službeno sjedište, objavila je 250.000 tajnih američkih diplomatskih dokumenata kojima je svaki američki vojnik mogao pristupiti, želeći ljudima otkriti vladine tajne. Amerika je ogorčena, ali uglavnom nemoćna, kao razgolićeni car kojeg svi u Waziristanu vide.E, sad, bi li Stvarnost A, ona bez događaja 11. rujna, koja bi se dogodila da su Mohammeda Attu i njegove sljedbenike spriječili da se ukrcaju u zrakoplove koje će nešto kasnije pretvoriti u ubojito oružje, bila stvarnija i razumnija od ove? Na kraju krajeva, nitko ne bi ni čuo za Waziristan, provinciju Helmand i izručenja. Amerika bi, neopretećena dvama ratovima, izbjegla financijski krah 2008. godine. Ljudi koji zrakoplovom putuju u Sjedinjene Američke Države ne bi se morali razodijevati pred nevidljivim agentima za zaštitu sigurnosti. Kraj povijesti, da se poslužim izrazom Francisa Fukuyame, ne bi se tako spektakularno izjalovio. Kako je primamljiva i nezaboravna ta hipotetičnost povijesti!
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu