Upravo u danima kada se izriče nepravomoćna osuđujuća presuda bivšem ministru obrane Berislavu Rončeviću za nabavu kamiona i kada DORH prvi puta traži uhićenje jednog hrvatskog premijera, Ive Sanadera, ministar poljoprivrede Petar Čobanković, koji je ujedno i predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, donosi odluku o nagodbi s osječkim Kanditom za dugove IPK Osijek.

Prijedlog koji je nakon više od godinu dana čekanja i traženja zakonitog temelja konačno usuglašen, dobivši i javnu potporu aktualne premijerke Jadranke Kosor, trebao bi riješiti vrlo kompleksan slučaj. Od radnika trenutno dobiva ovacije i gromoglasan pljesak. Radnicima Uljare Čepin, naime, konačno bi trebale uz pomoć HFP-a biti isplaćene zakašnjele plaće za listopad i studeni, a HFP će uz to, prema postignutom rješenju, sam platiti više od 50 milijuna kuna Kanditu i njegovoj Tvornici stočne hrane. Time će skinuti hipoteku s Uljare koju je njezin vlasnik IPK Osijek založio kao sredstvo jamstva za povrat pozajmice prije gotovo deset godina. No, dok sklopljeni “deal” s Kanditom Čobanković tumači spasonosnim činom kojim su “stvorene pretpostavke za transparentnu privatizaciju i nastavak rada tvrtke”, vrlo brzo moglo bi se potegnuti pitanje upravo transparentnosti upravljanja državnom imovinom u slučaju IPK Osijek. Taj se slučaj, koji je sve osim primjer transparentnosti, cijelo desetljeće drži u ladici. Zatvaranje ovog poglavlja morao bi donijeti i konačno suočavanje s pepelom koji ostaje u IPK-u iz kojeg su izvučene sve vrijednsoti i kojeg evidentno čeka stečaj.