Do ovoga gradića, kroz sela puna koliba i pustih polja, vodi makadam, a sve to samo naglašava siromaštvo prisutno od pamtivijeka u ovom dijelu središnje Rusije.

No na puteljku kojim guske teturaju kroz blatne lokve uzdiže se zidana građevina u kojoj se nalazi jedno od najcjenjenijih dobara ove regije: ljudska kosa, većinom prirodno plava. Za svjetsku industriju ljepote ovo je kovčeg s blagom. “Nitko drugi to nema, nitko na cijelome svijetu”, tvrdi Aleksej N. Kuznetsov, vlasnik zgrade. “Ruska kosa najbolja je na svijetu.” Preprodavači kose većinom su ruski i ukrajinski putujući trgovci koji prikupljenu kosu prodaju obrađivačima poput Kuznetsova, a oni su sada pohrlili u siromašne regije. Ženama koje često nemaju drugoga ekonomskog izlaza plaćaju malene svote novca za svu kosu s glave. Kuznetsovljeva tvrtka Belli Capelli godišnje ostvaruje prihod od oko 16 milijuna dolara. Premda je dugo bila tražena zbog izrade vlasulja, potražnja za ljudskom kosom sada je jako velika zbog ekstenzija koje žene mahom stavljaju u bogatijim zemljama. Tamne kose iz Kine i Indije ima u izobilju, no plava i ostala svijetla kosa iznimno je cijenjena jer je rijetka i jer ju je lakše bojiti, odnosno prilagoditi bilo kojoj drugoj prirodnoj boji. Najveće tržište je američko na kojem deseci tisuća salona za uljepšavanje imaju u ponudi ugradnju ekstenzija. Prema časopisu “American Salon Magazine”, prosječna cijena je 439 dolara, a u elitnim salonima taj postupak zna dosegnuti cijenu i do nekoliko tisuća dolara. Procjenuje se da oko 20 posto ruske kose ostaje na domaćem tržištu, odnosno u uređenim frizurama Moskve i Sankt Peterburga.

Žetva plave kose posljedica je ekonomskoga razvojnog puta koji traje već nekoliko desetljeća, a koji je u Rusiju i Ukrajinu došao nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine preko zapadne Europe gdje je gospodarstvo cvjetalo šezdesetih i sedamdesetih, te Poljske koja je doživjela svoj gospodarski procvat osamdesetih. “Nije teško shvatiti zašto Ukrajinke prodaju kosu sto puta više nego Šveđanke”, preko telefona nam je objasnio David Elman, suvlasnik tvrtke Raw Virgin Hair Company, uvoznika sa sjedištem u Kijevu u Ukrajini. “One to ne čine zbog zabave. Kosu obično prodaju osobe iz siromašnih područja koje su se privremeno našle u financijskim poteškoćama.” Ovdje u Mosalsku se pletenica duga 40 centimetara, što je najkraća dužina koju će kupac razmotriti, doseže cijenu od 50 dolara. Natalya N. Vinokurova (26) odrasla je u Yukhnovu, gradiću u kojemu kuće nemaju vodovodne instalacije, a prosječna mjesečna plaća iznosi oko 300 dolara. I ono malo poljoprivrede što je nekad opstajalo krahiralo je zajedno sa Sovjetskim Savezom. No Natalya Vinokurova uzgajala je nešto što ima tržišnu vrijednost: platinasto plavu kosu koja joj je dosezala do struka prije nego što ju je prodala. “Nosila sam je u pletenici, repu, na različite načine”, priča nam. “Ali onda mi je dosadila, a i sve druge djevojke imaju kratku kosu pa sam je odrezala i prodala”, kaže nam i slegne ramenima.

Andrew E. Kramer