Egipćani su kulturni, strpljivi, slatkorječivi i spretni trgovci koji se vole cjenkati i nadugačko pregovarati. Mnogo su boljih živaca od Europljana i mora se znati kako im pristupiti jer kada osjete da vas mogu prevariti to će i učiniti na vrlo suptilan način.

Tako o svojim dvadesetogodišnjim iskustvima u biznisu s Egipćanima govori Damir Pašić, direktor zagrebačke tvrtke Sherif eksport-import, najvećeg hrvatskog izvoznika drva u Egipat. Tvrtka ima u Aleksandriji predstavništvo u kojem rade četiri Egipćanina, a Pašić ih službeno na 15 dana posjećuje svaka dva mjeseca. Pašić je i jedan od četrdesetak gospodarstvenika koji se od 30. studenog do 3. prosinca nalaze u službenom posjetu Arapskoj Republici Egipat, a predvodi ih premijerka Jadranka Kosor. U Hrvatskom gospodarskom izaslanstvu još su Nadan Vidošević, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, Đuro Popijač, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva, Anton Kovačev, prvi čovjek Hrvatske banke za obnovu i razvitak te niz predstavnika kompanija kao što su Podravka, Vindija, Elka kabeli, Ina, Dok-ing i ostali. Unatoč vrlo jakom gospodarskom izaslanstvu, Pašić ne očekuje jako puno jer individulni razgovori s privrednicima traju u samo dva prijepodneva što je po njegovom mišljenu premalo.Egipat je golema država sa 80 milijuna ljudi u kojoj je BDP po stanovniku stalno u porastu i lani je dosegao 6.147 američkih dolara. Hrvatska bilježi suficit u robnoj razmjeni. Primjerice, u devet ovogodišnjih mjeseci izvoz je dosegao solidnih gotovo 50 milijuna dolara, u čemu je Sherif sudjelovao s 25 posto, dok je iz Egipta uvezeno roba za 12,3 milijuna dolara. Pašić je dosad putovao u svakoj delegaciji koja je posjećivala Egipat i kaže da se kontakti obično poslije uspostavljaju.

Neke naše kompanije poput Končara vrlo su ugledne još iz prošlog sustava, a dobro se prodaju i Kraševe čokolade, dok su najmanje otvoreni kod namještaja. Privatnici u egipatskom gospodarstvu počeli su se pojavljivati od sedamdesetih godina prošlog stoljeća od kad se prelazilo sa socijalističke privrede u tržišnu, podsjeća Murat Pašić, Damirov otac koji je s radio s Egipćanima više od 50 godina. Murat je radio u Egiptu kao predstavnik drvne industrije u bivšoj državi od 1979. do 1986. godine, a Damir koji se školovao na prestižnom američkom sveučilištu u Kairu, od devedesetih kada je obitelj osnovala vlastitu tvrtku Sherif. U Egiptu danas se školuje i Damirova najstarija kćerka Tara koja se priprema uz ostale Muratove unuke za obiteljski posao. Jedan od Muratovih unuka, Elmor Baraković danas vodi Drvni centar u Glini. Murat Pašić kaže da je u svojoj karijeri poslovao sa ukupno 236 kupaca iz Egipta i nikad im nitko nije ostao dužan. Sigurnost naplate je velika, ali samo ako se znaju zakoni koji inače štite vjerovnike. Recimo, kod njih je, priča Pašić, ček zakon i ako kupac ne plati, ček se odnese na policiju koja takvog kupca zatvara. On izlazi iz zatvora kad to odluči vjerovnik, ili kad se dug naplati.Ima doduše i tamo puno pretjerivanja u poslovnim razgovorima i velikih obećanja na koja neiskusni poduzetnici mogu nasjesti. Egipćani su vrlo maštoviti i opasno je raditi samo na povjerenje. Inače Egipćani nisu točni i ne dolaze na vrijeme na zakazane sastanke. Imaju puno više živaca i manje su pod stresom, znaju razlučiti privatan posao od obitelji. Njihova birokracija je velika i spora. Zakoni se ne primjenjuju retroaktivno i ne mijenjaju često, pa je pravni sistem stabilan.

Osnivanje tvrtke

Ne može biti ‘starih repova’
Međutim tamo je malo teže, govori Damir Pašić, osnovati novu tvrtku, a prijašnjoj ostaviti dugove. U Egiptu su posljednje dvije godine banke upotpuno privatizirane i većinom su u stranom vlasništvu, a najjači je američki utjecaj. Banke su također suodgovorne u plaćanjima kod onih koji imaju s njima aranžmane. U Egiptu su rokovi plaćanja također dugi i do godinu dana.