U ožujku prije 21 godine strašna je oluja srušila elektroopskrbnu mrežu Quebeca. Nisu snijeg, led ili vjetar prouzročili pad Hydro-Québecova sustava prijenosa visoke voltaže, zbog čega su milijuni ljudi na devet ili više sati ostali u mraku, već je to bila solarna oluja – udar električki nabijenog plina sa Sunca koji je poremetio Zemljino magnetsko polje i uzrokovao kvar mreže.

Premda je ovo “svemirsko vrijeme” bilo poprilično loše, znanstvenici tvrde da su se prije razvoja strujnih mreža visoke voltaže događale i gore oluje te da bi se mogle ponoviti. U najgorem slučaju, golema geomagnetska oluja “mogla bi biti možda i najveća prirodna katastrofa koja će zadesiti ovu zemlju”, smatra John G. Kappenman, savjetnik američke industrije za električnu energiju. Mogla bi uzrokovati prestanak napajanja strujom u cijeloj regiji ili šire, što bi potrajalo mjesecima, te imati učinak i na elektroopskrbne mreže na drugim kontinentima. Iako se mnogo toga naučilo iz smetnji koje su se dogodile 1989. godine, a Hydro-Québec i druge elektroenergetske tvrtke poduzele korake kako bi se uspješnije nosile s takvim događanjima, stručnjaci kažu da nijedna mreža nije potpuno zaštićena od snažne geomagnetske oluje. Teško je procijeniti rizik od takvih događaja koji su vrlo rijetki, no potencijalno katastrofalni. “Elektroenergetske tvrtke strahuju od tih događaja čija vjerojatnost je vrlo malena, ali učinak golem”, izjavio je Luke van der Zel, tehnički menadžer na Institutu za istraživanje električne energije. Elektroenergetska industrija uložila je milijarde dolara u osnaživanje sustava za zaštitu od solarnih oluja, ali “s točke gledišta svemirskog vremena, smatram da jednostavno nismo u potpunosti svjesni te prijetnje”, dodao je Kappenman. Inženjeri i znanstvenici pomnije proučavaju prijetnju goleme geomagnetske oluje. Pokušavaju takve oluje predvidjeti kako bi elektroenergetskom sektoru dali preciznije podatke o tome kada i gdje bi solarna oluja mogla udariti te koliko bi točno bio razoran njezin učinak. A elektroenergetske tvrtke i istraživači rade na razvoju opreme i postupaka kojima bi omogućili opskrbnim sustavima da prežive takav događaj.

Geomagnetska oluja započinje golemom erupcijom električki nabijenog plina ili plazme sa Sunca. Taj plin do Zemlje dolazi u roku od jednog dana. Uredno magnetsko polje našeg planeta zatim počne fluktuirati te se na površini Zemlje stvaraju različiti električni potencijali. Slijedi jednostavni zakon električne energije: ako je potencijal na jednom kraju opskrbnog voda viši od potencijala na drugom kraju, koji može biti udaljen i nekoliko stotina kilometara, strujni tok proteći će tim vodom. Ti strujni tokovi toliko su različiti od uobičajenih tokova u vodovima visoke voltaže da ometaju transformatore koji su ključni dio opskrbne mreže. Transformatori se mogu zagrijati i oštetiti ili može doći do drugih problema koji uzrokuju automatsko izbacivanje sklopki. Voltaža može pasti diljem mreže, a ako se u mrežu brzo ne ubaci dodatna struja, cijela mreža se ruši. Kappenman, kao i mnogi drugi, radi na načinu zadržavanja geomagnetski stvorenih strujnih tokova izvan prijenosnih vodova. Kondenzatori su obično maleni, a oni u sklopovskoj pločici u tipičnom radioprijemniku obično su manji od vrška prsta. No u opskrbnim sustavima ta oprema otprilike je veličine perilice rublja. “To bi bio aktivni uređaj koji prati tok koji prolazi i donosi odluke u stvarnom vremenu”, objasnio je van der Zel. Nitko nije siguran kako će se preinačeni transformator ili transformator kojemu je zamijenjen freon ponašati u slučaju velike oluje. Sean Eagleton iz newyorške elektroenergetske tvrtke Con Edison rekao je: “Nažalost, jedini način da doznamo jest da to iskusimo.”

Henry Fountain