Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Mora rastu, a katastrofa se nazire

Autor: The New York Times
21. studeni 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Znanstvenici tvrde da će priobalni gradovi biti pod vodom

S velikim rizikom i s nedovoljnom potporom znanstvenici nastoje što prije odgovoriti na jedno od najvažnijih pitanja o kojem se najviše raspravlja: Koliko će se brzo otapati ledene površine na Zemlji?

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Znanstvenici su dugo vjerovali da će raspad golemih ledenih površina na Grenlandu i Antarktici trajati tisućama godina te da će u ovom stoljeću razina mora porasti tek 18 centimetara, otprilike jednako kao u 20. stoljeću. Međutim, nedavno su ih neugodno iznenadile velike promjene na Grenlandu i Antarktici. Ako se one uzmu u obzir, kako su pokazali najnoviji izračuni, mnogi znanstvenici kažu da bi razina mora do 2100. godine mogla porasti za čitav metar, što bi ugrozilo priobalne regije diljem svijeta. Prema izračunima, razina mora mogla bi čak premašiti 1,8 metara koji bi potopili tisuće hektara američke obale i uništili domove milijuna Azijaca. Znanstvenici tvrde da bi porast već od jednog metra potopio nizinska područja mnogih zemalja i uništio ikakvu mogućnost naseljavanja u tim krajevima. Uzrokovao bi česte poplave u priobalnim krajevima kakve su se dosad događale jedanput ili dvaput u stotinu godina. Ubrzao bi eroziju plaža, priobalnih otoka i močvarnog tla. Izvori vode postali bi slani. Najpoznatiji gradovi na svijetu bili bi u velikoj opasnosti – London, Kairo, Bangkok, Venecija i Šangaj. U SAD-u bi dijelovi Meksičkog zaljeva i istočne obale bili teško pogođeni, a poplave u New Yorku postale bi učestala pojava. Klimatolozi priznaju da bi procjena o porastu od jednog metra mogla biti pogrešna jer ne mogu dovoljno dobro razumjeti kako se promjene događaju. No kažu da je možda riječ o premaloj brojci. “Smatram da odmah moramo početi razmišljati kako zaštiti priobalne gradove”, kaže John Church, australski znanstvenik i vodeći stručnjak za proučavanje razine mora. “Nećemo si moći priuštiti da zaštitimo sve. Neka ćemo područja jednostavno morati napustiti.” Porast razine mora posebno je sporan element u raspravi o globalnom zatopljenju. Prema jednoj procjeni situacija je toliko opasna da bi razina mora u ovome stoljeću mogla porasti za čak 4,6 metara. Oni koji ne vjeruju u globalno zatopljenje tvrde da se promjene u ledenim pokrivačima događaju zbog prirodne klimatske promjenjivosti, a ne zbog stakleničkih plinova koje ispuštamo. Većina klimatologa vjeruje da staklenički plinovi zasigurno igraju važnu ulogu u tome. Usto smatraju da nedovoljna kontrola ispuštanja plinova povećava rizik od nepovratnog topljenja ledenih površina koje bi se dogodilo do kraja ovoga stoljeća, prema čemu bi porast razine mora od jednog metra izgledao zanemarivo.

S velikim rizikom i s nedovoljnom potporom znanstvenici nastoje što prije odgovoriti na jedno od najvažnijih pitanja o kojem se najviše raspravlja: Koliko će se brzo otapati ledene površine na Zemlji?

Znanstvenici su dugo vjerovali da će raspad golemih ledenih površina na Grenlandu i Antarktici trajati tisućama godina te da će u ovom stoljeću razina mora porasti tek 18 centimetara, otprilike jednako kao u 20. stoljeću. Međutim, nedavno su ih neugodno iznenadile velike promjene na Grenlandu i Antarktici. Ako se one uzmu u obzir, kako su pokazali najnoviji izračuni, mnogi znanstvenici kažu da bi razina mora do 2100. godine mogla porasti za čitav metar, što bi ugrozilo priobalne regije diljem svijeta. Prema izračunima, razina mora mogla bi čak premašiti 1,8 metara koji bi potopili tisuće hektara američke obale i uništili domove milijuna Azijaca. Znanstvenici tvrde da bi porast već od jednog metra potopio nizinska područja mnogih zemalja i uništio ikakvu mogućnost naseljavanja u tim krajevima. Uzrokovao bi česte poplave u priobalnim krajevima kakve su se dosad događale jedanput ili dvaput u stotinu godina. Ubrzao bi eroziju plaža, priobalnih otoka i močvarnog tla. Izvori vode postali bi slani. Najpoznatiji gradovi na svijetu bili bi u velikoj opasnosti – London, Kairo, Bangkok, Venecija i Šangaj. U SAD-u bi dijelovi Meksičkog zaljeva i istočne obale bili teško pogođeni, a poplave u New Yorku postale bi učestala pojava. Klimatolozi priznaju da bi procjena o porastu od jednog metra mogla biti pogrešna jer ne mogu dovoljno dobro razumjeti kako se promjene događaju. No kažu da je možda riječ o premaloj brojci. “Smatram da odmah moramo početi razmišljati kako zaštiti priobalne gradove”, kaže John Church, australski znanstvenik i vodeći stručnjak za proučavanje razine mora. “Nećemo si moći priuštiti da zaštitimo sve. Neka ćemo područja jednostavno morati napustiti.” Porast razine mora posebno je sporan element u raspravi o globalnom zatopljenju. Prema jednoj procjeni situacija je toliko opasna da bi razina mora u ovome stoljeću mogla porasti za čak 4,6 metara. Oni koji ne vjeruju u globalno zatopljenje tvrde da se promjene u ledenim pokrivačima događaju zbog prirodne klimatske promjenjivosti, a ne zbog stakleničkih plinova koje ispuštamo. Većina klimatologa vjeruje da staklenički plinovi zasigurno igraju važnu ulogu u tome. Usto smatraju da nedovoljna kontrola ispuštanja plinova povećava rizik od nepovratnog topljenja ledenih površina koje bi se dogodilo do kraja ovoga stoljeća, prema čemu bi porast razine mora od jednog metra izgledao zanemarivo.

Iako bi porast razine mora mogao postati najopasniji rezultat globalnog zatopljenja, nijedna bogatija država nije problemu topljenja leda pristupila ozbiljno. Zato znanstvenici i ne uspijevaju prikupiti osnovne informacije, zbog čega je nemoguće procijeniti koliko je situacija zapravo ozbiljna. “Ono što sam u posljednjih pet godina vidio na Grenlandu jest vrlo alarmantno”, kaže Gordon Hamilton sa Sveučilišta u Maineu. “Ledeni pokrivači doslovce se mijenjaju preko noći.” Kasnoga ljetnog dana na jugoistoku Grenlanda pilot helikoptera Morgan Goransson spustio se nisko do površine vode. Znanstvenici su, naime, postavili mjerne uređaje između santa leda viseći s ruba letjelice. Nalazili su se tek devet metara nad ledenim vodama fjorda Sermilik pa bi, da je bilo ikakvih tehničkih problema, helikopter završio u moru. “Jako je opasno”, kaže Goransson. Mjerenje temperature kraj ledenih pokrivača nužno je da bi se otkrilo što se zbiva na Grenlandu. No riječ je o složenom i riskantnom pothvatu. Znanstvenici koji prikupljaju uzorke, Fiammetta Straneo s Oceanografskog instituta Woods Hole u Massachusettsu i doktor Hamilton, članovi su većeg tima koji financira Državna zaklada za znanost. Ne samo da vise s helikoptera nad ledenim fjordovima kako bi prikupili uzorke nego i izbjegavaju goleme ledenjake u brodićima i hodaju preko glečera čija su zjala tako velika da bi mogla progutati veliku zgradu. Prije nekoliko tjedana izmjerili su da temperatura blizu dna fjorda iznosi 4 Celzijeva stupnja, što je najviša dosad izmjerena temperatura. Taj rezultat odgovara široj slici o razvoju situacije. Toplija voda s juga ulijeva se u grenlandske fjordove. Znanstvenici pretpostavljaju da ta topla voda topi led odozdo i odvaja ledenjake od tla i obližnjih stijena. Tako se ledenjaci počinju brže kretati i širiti led u ocean. U posljednjih deset godina udvostručila se, ili čak utrostručila, brzina kretanja većine najvećih grenlandskih ledenjaka. Satelitska i druga mjerenja pokazuju da se devedesetih godina prošlog stoljeća na Grenlandu godišnje prikupljala jednaka količina leda putem snježnih padalina koliko se gubila otapanjem u moru.

Međutim, odonda je toplija voda počela prodirati u fjordove, a temperatura zraka na Grenlandu drastično je porasla. Povećava se ukupna količina otopljenog leda, što je vrlo loš znak s obzirom na to da na Grenlandu ima dovoljno leda da se globalna razina mora povisi za više od šest metara. Strogo gledano, nije dokazano da globalno zatopljenje uzrokuje takve promjene. Znanstvenici, naime, uzimaju u obzir da se arktički klimatski uvjeti prirodno drastično mijenjaju. John Christy, klimatolog sa Sveučilišta u Alabami, često kritizira standardnu teoriju klimatologije te smatra da su promjene na Grenlandu povezane s prirodnom promjenjivošću. Da bi predviđanja o visokom porastu razine mora bila točna, “morali bi se topiti golemi komadi grenlandskog leda, a to se ne događa”, kaže Christy. No drugi znanstvenici tvrde da se nedavne pojave na Grenlandu javljaju istovremeno s porastom temperature mora i oceana, a diljem svijeta led se ubrzano topi. Ledenjak Helheim koji završava u fjordu Sermilik jedan je od skupine ledenjaka na jugoistoku Grenlanda na kojem su zabilježene izrazito velike promjene. Zbog nečega se jedan od najvećih grenlandskih glečera ubrzao u posljednjih deset godina te oslobodio toliko leda u ocean da se u nekoliko godina stanjio za otprilike 91 metar. Otad se ponaša potpuno nepredvidljivo, a sličan se uzorak može zapaziti u svim dijelovim Grenlanda. “Sve se te promjene odvijaju znatno brže nego što smo mogli predvidjeti standardnom teorijom”, kaže doktor Hamilton. Većina znanstvenika ne bavi se time hoće li se ledene površine za Zemlji otopiti, nego hoće li se to dogoditi prebrzo da bismo se uspjeli prilagoditi. Nedavna su istraživanja pokazala da je veličina oceana tisućama godina bila ista, ali da je počela rasti u 19. stoljeću kad su razvijene zemlje počele s izgaranjem velikih količina ugljena i nafte. Otad je razina mora rasla u prosjeku 20 centimetara. To ne zvuči puno, no takav porast dovoljan je da uzrokuje eroziju širokih razmjera. Vlade su utrošile milijarde kako bi dopremile pijesak na plaže koje nestaju i usporile uništenje priobalnog močvarnog tla.

U posljednjem opsežnom izvješću objavljenom 2007. godine Međuvladin odbor za klimatske promjene, skupina UN-a koja procjenjuje klimatološke uvjete, napominje da će u 21. stoljeću razina mora porasti za najmanje 18 centimetara, a možda čak i 61 centimetar. No skupina je upozorila da procjene ne uzimaju potpuno u obzir “dinamiku leda”, to jest mogućnost da će se veliki komadi leda širiti u ocean znatno brže nego što se budu topili na kopnu. Odbor je zaključio da je znanstvena procjena u tom pogledu toliko ograničena da se ne može odrediti gornja točka rasta razine mora. Satelitske snimke pokazale su da se porast površine mora u 20. stoljeću ubrzao pa sada u deset godina poraste u prosjeku za 2,5 centimetra ili 30,5 centimetara u sto godina. Pojačano topljenje leda na kopnu pokazalo se kao važan čimbenik. Osim toga većina ispuštenih stakleničkih plinova dovodi do povećanja temperature oceana, a ne atmosfere, a kako se temperatura povećava, voda se lakše širi. Znanstvenici nastoje otkriti koliko će se topljenje ubrzati. Jednu metodu uveo je njemački klimatolog Stefan Rahmstorf, a riječ je o promatranju odnosa između temperature Zemlje i razine mora u prošlosti na temelju kojih se potom stvaraju određena predviđanja za buduća kretanja. Drugu provodi stručnjak za ledenjake Tad Pfeffer, a njegova metoda uključuje izračun količine leda koju bi ledenjaci mogli otpustiti u more. Objema metodama postignut je otprilike jednak odgovor: smatraju da bi odsad pa do 2100. godine razina mora mogla porasti od 76 centimetara do dva metra. Svi se klimatolozi slažu da se najbolja procjena kreće na otprilike nešto više od jednog metra. Predviđanja vezana uz porast razine mora od jednog metra rezultirala bi iznimno ubrzanom erozijom obalnih područja. Na mjestima gdje je do poplava dolazilo nakon velikih uragana jednak bi učinak u budućnosti imalo obično olujno nevrijeme. Najgore bi posljedice zadesile krajeve koji poplavljuju zbog porasta razine mora. Na takvim terenima izgrađeni su neki od najpoznatijih gradova na svijetu. Naravno, mogu se sagraditi razni oblici zaštite od prodiranja mora, kao što su nasipi u okolici New Orleansa i poznati nizozemski jarci. Međutim, šteta i trošak će rasti usporedo s porastom razine oceana.




Olujna nevremena koja će poharati obalna područja svakih nekoliko godina stanovnike priobalja prisilit će da sele prema unutrašnjosti. No teško je reći kamo će oni koji ostanu bez doma moći otići, naročito kad se uzme u obzir da posebna opasnost prijeti velikim azijskim gradovima i državama poput Bangladeša. Usto, prema riječima znanstvenika, ako se njihova predviđanja pokažu točnima, razina mora neće prestati rasti 2100. godine. Dotad će se pak ledeni pokrivači otapati velikom brzinom. “Ako promatramo razdoblje oko sto godina, situacija će se pretvoriti u pravi izazov”, kaže Richard Alley, klimatolog s Državnog sveučilišta u Pennsylvaniji. “Treba početi zamišljati svaki priobalni grad kako se skriva iza visokih zidina i kako ga napadaju brojne oluje.” Nakon što su se deset godina smanjivala sredstva za rad i nakon što se Washington okrenuo drukčijim prioritetima, nekoliko satelita koji su ključni za praćenje ledenih površina i drugih aspekata okoliša uskoro više neće biti funkcionalni, a zamjene nema. “Polako ćemo oslijepiti u svemiru”, kaže Robert Bindschadler, istraživač polarnih predjela sa Sveučilišta u Marylandu, koji je 30 godina proveo proučavajući led u Nasi. Nasini avioni nadlijeću ledene pokrivače i ledenjake kako bi prikupili podatke, a druge agencije razvijaju različite projekte kako bi se upotpunila slika o otapanju ledenih površina. Problemi sa satelitima samo su simptom većeg problema jer nijedna razvijena zemlja nije proučavanje leda uvela kao strateški prioritet pa znanstvenici ne mogu prikupiti ni osnovne informacije kako bi stekli sliku o tome što se zbiva.

Ne mogu precizno odrediti na kakvom terenu leže neki od najvećih ledenjaka te zbog toga ne mogu izračunati koliko će se brzo led povlačiti. Dostupna su im samo slučajna očitanja dubine i temperature oceana u blizini Grenlanda na temelju kojih trebaju odrediti zašto tolika količina tople vode okružuje ledene površine. Problem s informacijama još je drastičniji na Antarktici. Na većem dijelu kontinenta temperatura je niža nego na Grenlandu, no u posljednjih nekoliko godina određeni dijelovi ledenih pokrivača počeli su se odvajati velikom brzinom, povećavši mogućnost da će se druge ledene površine na svijetu također poremetiti. Vrlo je važno otkriti gubi li Antarktika led jer tamošnji ledeni pokrivači sadrže dovoljno vode da se razina mora u svijetu poveća za gotovo 61 metar. Daniel Schrag, geolog i kemičar te voditelj Centra za zaštitu okoliša na sveučilištu Harvard, pohvalio je trud znanstvenika koji proučavaju led, ali dodaje “da ono što oni mogu učiniti, s obzirom na dostupne resurse, nije ni blizu onoga što je nužno”. Klimatolozi strahuju da bi pojačano topljenje leda moglo postati neizbježna pojava prije nego što se politički vođe odluče pozabaviti ograničavanjem stakleničkih plinova i prije nego što znanstvenici otkriju da smo dosegli točku s koje više nema povratka. “Prošlost nam je nesumnjivo pokazala da se zatopljenjem razina mora podiže sve brže”, kaže dr. Rahmstorf. “Zašto bi se taj proces zaustavio? Ako postane toplije, led će se brže topiti.”

Justin Gillis

Online: Temperatura raste
Videoisječak, galeriju slika i interaktivni prikaz o topljenju leda i rastu razine mora te vezani članak na blogu možete naći na: nytimes.com/environment

Autor: The New York Times
21. studeni 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close