Stanje dosta ide nabolje: godine 1995. prosječna emisija štetnoga ugljičnog dioksida po prodanom automobilu iznosila je 186 grama po kilometru.

Manje od deset godina poslije, točnije 2004., prosjek je pao na 163 grama po kilometru. Najnoviji podaci tvrtke JATO Dynamics pak kazuju da u prvoj polovici ove godine gotovo 60 posto svih prodanih automobila emitira manje od 130 g/km, što je bolje od cilja Europske unije postavljenog za 2008. godinu, koji je predviđao prosjek od 140 grama po kilometru. Uglavnom, može se tvrditi da je automobilska industrija na dobrom putu da uspije zadovoljiti zahtjeve za 2015. kada bi prosjek trebao pasti na 120 g/km.

Tehnološki iskorak
Takvi su rezultati postignuti iz dva razloga. Prije svega vlade mnogih europskih zemalja odlučile su visinu poreza na motorna vozila određivati ovisno o emisiji ugljičnog dioksida, što je s jedne strane izazvalo povećanje potražnje i prodaje ekološki čistih automobila, a s druge strane dodatno motiviralo automobilsku industriju na tehnološke iskorake koji omogućuju redukciju emisije CO2. Tehnologije kao što su Fordov EcoBoost, VW-ov Bluemotion, Mercedes-Benzov BlueEfficiency ili Fiatov Multiair nevjerojatno su efikasno reducirale potrošnju goriva kod novih automobila, a povezano s tim i emisiju CO2. Tu su i kupci koji su, dijelom zbog poreznih škara, ali dobrim dijelom i zbog ekološke osviještenosti, vrlo temeljito promijenili svoje kupovne navike te iznimno paze na emisije štetnih tvari. Prestižni naslov korporacija, odnosno marki, koje prodaju ekološki najčistije flote svojih vozila i dalje drže one specijalizirane za male automobile. Tako je već tradicionalno europski predvodnik Fiat koji ne samo da ponovno ima krunu najboljeg, već je za 4,3 g/km smanjio svoj prošlogodišnji prosjek te sada prosječni novi Fiat (ili Abarth) emitira svega 123,5 g/km.

Talijansku marku prati Toyota koja uvelike profitira zahvaljujući svojim sve brojnijim hibridnim modelima, a slijedi francuski tercet Peugeot, Citroën i Renault. Rekordno poboljšanje rezultata pak bilježe Opel i Volkswagen. Tako je uvođenjem vrlo efikasnih i štedljivih TSI i TDI motora VW uspio prosječnu emisiju sa 150,4 smanjiti na svega 142,2 g/km, dakle za 8,2 g/km, dok je Opel drugi na toj ljestvici sa smanjenjem emisije od 7,5 g/km. A kakvo je stanje u Hrvatskoj? U prvom polugodištu ove godine prosječna je emisija CO2 na našem tržištu registriranih automobila bila 143,8 g/km. Ne računajući marku Smart koja jednostavno mora imati najčistiju flotu – njihovih 70 automobila prodanih u prvih šest mjeseci ove godine prosječno zagađuje zrak sa svega 104 grama CO2 po kilometru – najčistiju je flotu prodao Volkswagen. Prosječna vrijednost emisije CO2 za gotovo 2400 prodanih Volkswagena iznosi vrlo dobrih 133,8 g/km. Razlog za takav uspjeh Volkswagena primarno leži u činjenici da su velik udio u prodaji imali modeli Polo i Golf s motorom 1.6 TDI koji zrak zagađuje sa svega 109 g/km u slučaju Pola, odnosno kod Golfa 118 g/km. Manje od 130 g/km emitira i dobro prodavani benzinski motor 1.2 sa 51 kilovatom snage.

Inercija vlasti
Na drugom je mjestu ove ljestvice Fiat s prosjekom zagađenja od 138,8 g/km, što ne treba čuditi jer lavovski dio vrlo slabe Fiatove prodaje u prvom polugodištu (svega 370 automobila) čine štedljivi modeli Punto opremljeni modernim benzinskim i dizelskim motorima. Slično vrijedi i za Toyotu koja je na listi treća s prosjekom od 140 g/km gdje su za smanjenje prosjeka zaslužni štedljivi Yaris i u ekološkom smislu vrlo dobar Auris. Nažalost, prodaja svega četiri Priusa koji zagađuju samo 92 g/km nije puno pomogla velikoj japanskoj marki. Za Toyotom malo zaostaje Peugeot čijih gotovo 1500 prodanih automobila prosječno zagađuje sa 140,3 g/km, a vrlo slične rezultate imaju Škoda (142,2), Ford (142,9), Hyundai (143), Renault (143,5) i Opel (144,4). Neočekivano, u negativnom smislu ovdje strši Citroën s prosjekom od 150,3 g/km, ali za francusku marku postoji potpuno realno opravdanje: prosjek im ruši dobra prodaja SUV modela C-Crosser i mini vana Berlinga koji zbog svoje veličine i mase jednostavno ne mogu biti ekološki prvaci. Kada bi država još dodatno motivirala kupce za kupnju ekološki prihvatljivih automobila (primjerice, naplaćujući trošarinu prema emisiji CO2, što je daleko najpošteniji način oporezivanja, a ne prema vrijednosti vozila kada se penalizira ulog kupca u modernu tehnologiju ili sigurnost), slika bi bila još i znatno bolja.