Službene i javne statistike o toj temi nisu objavljene, ali one neslužbene su poražavajuće: nakon isteka jamstvenog roka koji vlasnika obvezuje na odlazak u ovlašteni servis pod prijetnjom gubljenja jamstva tek se 10-ak posto vlasnika automobila odlučuje za servisiranje ili održavanje svojih vozila u ovlaštenim servisima. Ostali se tada okreću nekom od lanaca brzih servisa, samostalnim automehaničarima ili “fušerima” koji rade u nekoj garaži iza kuće. Zašto se bježi od ovlaštenih servisa? Naravno, zbog troškova. Naime, ovlaštene servise prati glas mjesta na kojima ćete biti “oguljeni do kože” iz više razloga: skupog radnog sata, propisanih norma sati za obavljanje određenih poslova koji često ne korespondiraju s realnošću te vrlo skupim “originalnim” rezervnim dijelovima koji se osim višestruko višom cijenom od “neoriginalnih” u najvećem broju slučajeva razlikuju samo po dizajnu kutije u koju su zapakirani. I, mora se priznati, takav je imidž vrlo često bio točan.

Lakše će se prodati
Međutim, stvari nisu baš tako jednostavne i trebale bi se sagledati izvan financijskih okvira. Prije svega ovlašteni servisi imaju znanje, iskustvo, dijagnostičku opremu, specijalne alate, dijelove i dr. kojima pružaju optimalnu uslugu svojim korisnicima. Svaki je automobil poseban, vrlo često ima i svoje “problematične točke” koje u ovlaštenim servisima jako dobro znaju te na njih obraćaju pozornost. U ovlaštenim servisima s punim pravom rade sve propisane zahvate na automobilu koji su potrebni, pa čak i kada se vlasniku vozila čine pretjeranima. Također su ovlašteni servisi od svojih principala informirani o nekim potencijalnim problemima koji su se na određenom modelu vozila uvidjeli tek nakon višegodišnje eksploatacije te ih tijekom redovitog servisa mogu i otkloniti ili barem provjeriti postoji li problem i na konkretnom vozilu. Često je ovdje riječ o zahvatima na softveru koje neovlašteni servis jednostavno ne može napraviti. Stvari ovdje postaju još važnije kada dolazimo do održavanja vozila, odnosno zahvata kao što su promjena kočnica ili amortizera. Ovdje ni u kom slučaju ne smije biti “fušarenja” jer je riječ o sklopovima koji su važni za sigurnost u vožnji.

Ništa manji argument na strani ovlaštenog servisa je i posjedovanje ispunjene servisne knjižice koja će zasigurno biti jak argument na strani vlasnika vozila u trenutku kada će ga prodavati – doslovno će svaki kupac radije kupiti automobil s poznatom “servisnom poviješću” koja sadržava i podatke o svih odrađenim zahvatima i istinitoj kilometraži nego neki drugi automobil čije je održavanje prekriveno velom tajne. Uglavnom, na strani je neovlaštenih servisa jedino cijena, ali vrlo često uvjetovana činjenicom da se ne rade propisani zahvati na vozilu ili se ugrađuju jeftini dijelovi sumnjivog porijekla i kvalitete. Doduše, da su u ovlaštenim servisima uvidjeli da se moraju prilagoditi financijskim kriterijima vlasnika vozila starijih godišta, dakle onih izvan jamstvenog roka, najbolje govore i brojne akcije posebno zamišljene upravo za takve korisnike. Primjerice, Volkswagen grupa za sve svoje marke (VW, Škoda, Audi i Seat) nudi posebne servisne akcije za vlasnike vozila starijih od četiri godine, pri čemu se pod vrlo povoljnim i unaprijed definiranim cijenama (koje uključuje dijelove i rad) mogu napraviti zahvati kao što su promjena amortizera, kočnica ili ispušnog sustava. Cijene su niže 40-ak posto i potpuno su konkurentne onima kod neovlaštenih servisa, a jamstvo je kvalitete obavljenih radova kudikamo bolje. Servisne pakete za vlasnike starijih vozila nudi i Renault, s posebnom ponudom jeftinijih rezervnih dijelova marke Motrio, pri čemu korisnik usluge može unaprijed znati kompletnu cijenu nekog zahvata (bez “skrivenih” troškova), a dobiva i puno jamstvo na rad.

Puno jamstvo na rad
Neke druge marke, primjerice Peugeot, nude posebne akcije za redovite servise, pri čemu se cijene originalnih rezervnih dijelova i radnog sata smanjuju za 20 posto, a akcija se odnosi čak i na dijelove kao što su spojke ili pumpe za vodu. Nije na odmet provjeriti i cijene kod “brzih servisa” organiziranih u sklopu ovlaštenih servisa kao što su Chrono servis kod Citroëna – vrlo često su iznenađujuće povoljne. Uglavnom, u današnje vrijeme najelegantnija opcija uopće ne mora biti i najskuplja, a u skladu je s poznatom devizom da “… nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari”. Vlasnici automobila starijeg datuma proizvodnje gotovo u pravilu u širokom luku zaobilaze ovlaštene servise a da se i ne informiraju o njihovim ponudama i cijenama te pritom ozbiljno griješe. Velika je mogućnost da dobiju vrlo kvalitetnu uslugu popraćenu jakim jamstvom za iznos koji je neznatno ili uopće nije veći od onoga kod neovlaštenih servisera.