Solvency II, direktiva koju je Europska unija počela kreirati još 2000. da bi je usvojila 2009., a industriju osiguranja na punu primjenu obvezuje tek od siječnja 2013., tema je o kojoj već raspravljaju i domaći osiguravatelji.

Oni će je morati primjenjivati neovisno o tome hoće li Hrvatska već biti članica Unije. Solvency II zapravo je budući zakonski okvir za industriju osiguranja kao što je Basel II, odnosno Basel III za bankare. I dok mjerodavne institucije EU već desetljeće sustavno slažu križaljku kojom će definirati novi način postupanja osiguratelja, Hrvatska je tek na početku. Sama direktiva je prevedena, no u novi zakonski okvir navodno bi mogla biti ‘pretočena’ tek dogodine. Strukovna udruga industrije, Hrvatski ured za osiguranje, organizirao je radionicu koja je izazvala golem interes pa će, najavljuje direktor Hrvoje Pauković, uskoro osiguravatelje opet pozvati na edukaciju. “To je europska top tema i HUO kao član Europske federacije osiguratelja sudjeluje u pojedinim aktivnostima. Nastojimo prikupiti iskustva i zainteresirati ovdašnja društva, ali i Hanfu i Ministarstvo financija da zajedno odradimo vrlo složenu obvezu”, kaže Pauković. Jakša Krišto s katedre financija zagrebačkog Ekonomskog fakulteta pojašnjava da je novi sustav zahtjevniji od sadašnjeg modela koji u obzir uzima samo osigurateljni rizik na principu indeksa premije i šteta. Solvency II obvezuje društva na snimanje svih rizika, upravljanje rizicima i stalnu komunikaciju s regulatorom koji pak mora biti korak ispred društava i znati kako upravljaju rizicima.

Stroga ograničenja
Suštinska novost je što se ukupno postupanje osiguratelja više ne temelji kao do sada na strogim, nametnutim pravilima već na principima kvalitetnog upravljanja rizicima kroz aktivnu komunikaciju sa supervizorom. “Sustav osigurateljima daje više slobode u poslovanju ali i veću dgovornost, a zbog povećanog izdvajanja kapitala bit će skuplji”, kaže Krišto. Podsjeća na sadašnju praksu da zakonodavac osiguravateljima strogo ograničava ulaganja za matematičku pričuvu osiguranja života i ostale tehničke pričuve. Solvency nema fiksne limite ulaganja, ali za preuzete rizike društvo mora izdvojiti potreban kapital.

Nužna velika ulaganja
Moguće je, upozorava, da će ulaganja biti čak konzervativnija jer će za pojedine rizike trebati iznimno visok kapital. Banalizirano, ilustrira Krišto, Solvency II osiguravateljima dopušta da rade sve što žele uz uvjet da prethodno izdvoje kapital dostatan za pokriće rizika, pa ako ulože 100 kuna za pokriće rizika izdvajaju 120 kuna kapitala. Solvency II zahtijevat će i značajna ulaganja u prilagodbu. Procjenjuje se da će trošak implementacije u EU27 biti između 4-6 milijardi eura dok će stalni godišnji troškovi primjene iznositi do milijardu eura. S obzirom na znatno manje dimenzije tržišta hrvatsku industriju osiguranja Solvency II će u startu stajati 4,4 do 6,6 mil. eura dok se stalni godišnji trošak procjenjuje na 0,7 do 1,1 milijun eura.

Osiguravatelji na okupu

Efikasnost branše u recesiji
Za teme koje će danas i sutra aktualizirati na skupu koji se održava u Zadru, domaći osiguravatelji su, uz Solvency II, izdvojili i efikasnost branše u recesiji, starenje stanovništva i potencijal životnih osiguranja, izazove prodaje i korištenje suvremenih tehnologija. Razgovarat će i o (ne)logičnostima iz zakonskih okvira te o mogućnosti preuzimanja pojedinih iskustva konkurencije iz Europske unije.