EN DE

Vatra za bijeg iz braka

Autor: The New York Times
14. studeni 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Bila je zaručena kad je imala osam godina, a u dvanaestoj se vjenčala. Zapalila se jer ju je svekar omalovažavao i govorio da nema hrabrosti dići ruku na sebe.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Sedamnaestogodišnjakinja je godinama trpjela batine i verbalno zlostavljanje supruga i njegove obitelji. Puna prkosa i boli, odjurila je na polje. Mužu je dala da čuva kćerkicu od devet mjeseci jer nije željela da dijete vidi kako joj majka gori. Polila se alkoholnim gorivom za kuhanje. “Bila sam toliko tužna i toliku sam bol osjećala, a na supruga i njegove roditelje bila sam gnjevna i samo sam uzela šibice i zapalila se”, kaže. Šibice i gorivo kombinacija su koja može dovesti do zastrašujućeg pokušaja bijega: od siromaštva, prisilnih brakova, zlostavljanja i očaja koji čine sudbinu mnogih Afganistanki. Ovdašnja je bolnica jedini medicinski centar u Afganistanu koji liječi žrtve zapaljenja, što je česta metoda samoubojstva u ovim krajevima. Početkom listopada u bolnicu je zaprimljeno 75 žena s opeklinama – većina žena same su se ozlijedile, a druge se prave da je tako. U odnosu na prošlu godinu riječ je o 30 posto slučajeva više. Ovdje je sramota priznati da imaš problema u obitelji, a mentalna oboljenja često ne žele dijagnosticirati i liječiti. Afganistanke imaju iznimno malo izbora: njihova je obitelj njihova sudbina. Vrlo su male šanse da će se školovati ili same odabrati supruga. “Ako pobjegnete od kuće, mogu vas silovati ili strpati u zatvor, nakon čega će vas poslati kući, a što onda?” pita se Rachel Reid, znanstvenica iz organizacije Human Rights Watch. Odbjegle povratnice najčešće upucaju ili zakolju u ubojstvu iz časti jer njihove obitelji strahuju da su vrijeme u bijegu provele s muškarcem bez njihova nadzora. Ovdje djevojke i žene i dalje kamenuju. “Afganistanke nasilje doživljavaju stalno: zlostavljaju ih braća, očevi, supruzi, svekri, svekrve i šogorice”, kaže Shafiqa Eanin, plastična kirurginja koja radi u klinici za opekline gdje u svakom trenutku ima najmanje 10 pacijentica koje su se same unakazile. Najgrozniji slučajevi zapravo su ubojstva koja su zamaskirana u samoubojstva, kaže doktor Eanin. Vrlo malo njih koje prežive zapaljenje promijene svoj život. Neke počnu surađivati s odvjetnikom kojeg im omogući bolnica i zatraže razvod. Većina ih to ipak ne učini.

Bila je zaručena kad je imala osam godina, a u dvanaestoj se vjenčala. Zapalila se jer ju je svekar omalovažavao i govorio da nema hrabrosti dići ruku na sebe.

Sedamnaestogodišnjakinja je godinama trpjela batine i verbalno zlostavljanje supruga i njegove obitelji. Puna prkosa i boli, odjurila je na polje. Mužu je dala da čuva kćerkicu od devet mjeseci jer nije željela da dijete vidi kako joj majka gori. Polila se alkoholnim gorivom za kuhanje. “Bila sam toliko tužna i toliku sam bol osjećala, a na supruga i njegove roditelje bila sam gnjevna i samo sam uzela šibice i zapalila se”, kaže. Šibice i gorivo kombinacija su koja može dovesti do zastrašujućeg pokušaja bijega: od siromaštva, prisilnih brakova, zlostavljanja i očaja koji čine sudbinu mnogih Afganistanki. Ovdašnja je bolnica jedini medicinski centar u Afganistanu koji liječi žrtve zapaljenja, što je česta metoda samoubojstva u ovim krajevima. Početkom listopada u bolnicu je zaprimljeno 75 žena s opeklinama – većina žena same su se ozlijedile, a druge se prave da je tako. U odnosu na prošlu godinu riječ je o 30 posto slučajeva više. Ovdje je sramota priznati da imaš problema u obitelji, a mentalna oboljenja često ne žele dijagnosticirati i liječiti. Afganistanke imaju iznimno malo izbora: njihova je obitelj njihova sudbina. Vrlo su male šanse da će se školovati ili same odabrati supruga. “Ako pobjegnete od kuće, mogu vas silovati ili strpati u zatvor, nakon čega će vas poslati kući, a što onda?” pita se Rachel Reid, znanstvenica iz organizacije Human Rights Watch. Odbjegle povratnice najčešće upucaju ili zakolju u ubojstvu iz časti jer njihove obitelji strahuju da su vrijeme u bijegu provele s muškarcem bez njihova nadzora. Ovdje djevojke i žene i dalje kamenuju. “Afganistanke nasilje doživljavaju stalno: zlostavljaju ih braća, očevi, supruzi, svekri, svekrve i šogorice”, kaže Shafiqa Eanin, plastična kirurginja koja radi u klinici za opekline gdje u svakom trenutku ima najmanje 10 pacijentica koje su se same unakazile. Najgrozniji slučajevi zapravo su ubojstva koja su zamaskirana u samoubojstva, kaže doktor Eanin. Vrlo malo njih koje prežive zapaljenje promijene svoj život. Neke počnu surađivati s odvjetnikom kojeg im omogući bolnica i zatraže razvod. Većina ih to ipak ne učini.

Prema statističkim podacima Ujedinjenih naroda, najmanje 45 posto Afganistanki uda se prije navršenih 18 godina, a većina stupi u brak prije šesnaeste. Farzana je sanjala o tome da će postati učiteljica. No roditelji su je obećali udati za člana jedne obitelji koja je njezinome bratu omogućila ženu, a kad je navršila 12 godina, rodbina je ustrajala da se mora udati. Njezin je budući suprug tada tek navršio 14 godina. “Na dan našeg vjenčanja pretukao me nakon što sam ustala i urlao na mene”, kaže. “Uvijek bi stao na majčinu stranu i oslovljavao me ružnim riječima.” Premlaćivanje je trajalo četiri godine. Onda je Farzanin brat oženio drugu ženu te time uvrijedio obitelj Farzanina supruga. Zlostavljanje se pogoršalo. Nisu joj dopustili da vidi majku, a suprug ju je sve češće tukao. “Ono što me navelo da se zapalim jest trenutak kad mi je svekar rekao da se nemam snage zapaliti”, prisjeća se. Ali to je ipak učinila, a opekline su zahvatile 58 posto tijela. Dok je rodbina vukla njezino ogoljelo tijelo u auto kako bi je odvezli u bolnicu, suprug joj je došapnuo: “Ako te itko pita, nemoj reći moje ime; nemoj reći da sam ja imao veze s ovim.” Nakon 57 dana koliko je provela u bolnici i višestrukih presađivanja kože sad je kod kuće s majkom. Farzaninu kći odgaja suprugova obitelj, a majci brane da vidi kćer. Unatoč tome kaže da se ne može vratiti u suprugovu kuću: “Moj brak dogodio se zbog drugih. Nisu smjeli dopustiti da se dijete uda.” Zašto se žene odlučuju za zapaljenje, a ne za neki drugi način samoubojstva? Jedan od razloga je siromaštvo, kaže dr. Arif Jalali, jedan od iskusnijih kirurga u bolnici. Mnoge žene pogrešno misle da će odmah umrijeti. Dvadesetogodišnja Halima, koja je u bolnicu došla u kolovozu, rekla je da je razmišljala o skoku s krova, ali se bojala da će samo slomiti nogu. Mislila je da će, ako se zapali, sve biti brzo gotovo.

Alissa J. Ruben

Online – Opekline u Heratu
Fotografije i videoisječci o zlostavljanim Afganistankama koje su izlaz vidjele u zapaljivanju: nytimes.com/world

Autor: The New York Times
14. studeni 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close