Glasovi su prebrojeni, kao i novac. Možemo početi zbrajati štetu nanesenu američkoj demokraciji odlukom Vrhovnog suda da podari korporacijama, sindikatima i lobističkim skupinama slobodne ruke glede ulaganja novca u potporu zastupničkih kandidata.

Jedna je stvar već sigurna: glasovi postaju sve skuplji. Na posljednjim su parlamentarnim izborima prije četiri godine kandidati i njihovi prijatelji potrošili malo više od 2,8 milijardi dolara te njima pridobili oko 86 milijuna glasača, tvrdi Centar za politiku. Trošak je, dakle, iznosio oko 33 dolara po glasaču. Podaci s ovogodišnjih izbora još pristižu, no čini se da će ukupan iznos potrošenog novca dosegnuti čak četiri milijarde dolara, što znači da su ove godine glasači oko 10 dolara skuplji.Zagovornici izbora po principu slobodnog tržišta tvrde da u vezi s tim novcem nema ničega nepriličnog: oglasima se glasači informiraju pa mogu dobro izabrati. A čak i oni dobro podmazani mogu izgubiti: velika njuška republikanaca Linda McMahon potrošila je 42 milijuna dolara, a ipak je izgubila utrku za senatsko mjesto Connecticuta. No dok razmišljamo o tom slijevanju novca koji pokazuje samo znakove povećavanja, vrijedilo bi na trenutak zastati i prisjetiti se vremena kada moralna profinjenost nije stajala na putu kupnji moći. U New Yorku 19. stoljeća cijena glasova objavljivala se u dnevnim novinama. Godine 1880. dnevnik The Elizabethtown Post cijenu glasa u okrugu Ulster zaokružio je na 25 dolara. Godine 1885. The Elmira Daily Advertiser naveo je cijene od 10 do 27 dolara. Ta praksa izumrla je 1890. kad je uvedeno tajno glasovanje pa je glasačima postalo izvedivo obmanjivati one koji ih plaćaju. Izravno plaćanje glasačima vjerojatno je učinkovitije od trošenja novca na televizijske reklame.

Danas se u kampanjama novac uzalud troši i na ljude koji bi ionako besplatno glasovali za nekoga kandidata. Istraživanje izbora za zastupnički dom koje je proveo ekonomist Steven Levitt zaključuje da bi kandidat danas morao povećati iznos potrošenog novca za oko 170.000 dolara kako bi povećao svoj udio u ukupnim glasovima za samo jednu trećinu postotnog boda. Učinkovitost na stranu, ovakav priljev novca mogao bi ugroziti integritet američke demokracije. Amerikanci sigurno nikada ne bi ni poželjeli da im sustav bude korumpiran poput onoga na Tajlandu gdje je kupovanje glasova svakodnevna pojava. U izjavi vezanoj uz odluku Vrhovnog suda kojom se dopušta neograničeno privatno financiranje izbora, Transparency International je naglasio da ona “povećava vjerojatnost da će političari prihvaćati novac od korporacija u zamjenu za političke usluge te da će se kandidati osjećati dužni korporacijama koje ulože znatnije iznose u njih ili protiv njihovih protukandidata”. Danas Transparency International smješta Sjedinjene Američke Države na 22. mjesto glede percepcije korumpiranosti institucija. I dalje smo 56 mjesta ispred Tajlanda. No Sjedinjene Američke Države polako padaju. Prošle smo godine bili na 19. mjestu. Eto što se događa kad stavite cijenu na političku moć.

Eduardo Porter