Tvrtka Bramgrad, koja je posljednjih godina nositelj kapitalnih građevinskih pothvata na području Zagreba, našla se u vrlo neobičnoj situaciji. Naime, direktor tvrtke Branko Mihaljević i sam Bramgrad uspjeli su nepravomoćno dobiti pravosudnu bitku u kojoj ih je tužiteljstvo teretilo za eksploataciju rudnog bogatstva.

Simbolične kazne
Tih su optužbi oslobođeni na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu, dok su zbog potpuno iste stvari na Prekršajnom sudu osuđeni, a i s državom su u međuvremenu zaključili izvansudsku nagodbu. Ukratko, tri rješenja za jednu stvar. Priča je krenula još u listopadu 2008. kada je parcela pokraj sjedišta Bramgrada u Stenjevcu zapela za oko Državnom inspektoratu. Ušavši u ograđen prostor, inspektori su imali što vidjeti – rupu promjera 50 puta 21 metar, dubine pet metara, iz koje je iskopana velika količina šljunka. Slučaj su prijavili te su direktor Mihaljević, kao i sama tvrtka, postali predmet istrage zbog eksploatiranja rudnog blaga bez potrebne koncesije. Ubrzo je pokrenut postupak na Prekršajnom sudu na kojem su i Mihaljević i Bramgrad osuđeni te kažnjeni novčanom kaznom od 15.000 za direktora, odnosno 2500 kuna za tvrtku. Iako su za taj prekršaj predviđene kazne od minimalno 40.000 pa do maksimalnih 250.000 kuna, sudac je kaznu bitno blažu od maksimuma obrazložio tvrdnjom da će i takva sankcija postići svrhu kažnjavanja. Bez obzira na to što je ta presuda postala pravomoćna, istodobno je pokrenut i kazneni postupak koji je okončan ovoga tjedna. Mihaljević je ponavljao da nije kriv i da je bila riječ o sanaciji zapuštenog terena na kojem se nastanila obitelj kojoj je morao isplatiti 180.000 kuna da ga napusti.

Nije bilo koristi
Sutkinja je objavljujući oslobađajuću odluku objasnila da nisu ispunjena obilježja inkriminiranog nedjela, odnosno da rudno blago jest vađeno, ali da time nije pribavljena imovinska korist. Osim što su za istu stvar u jednom postupku kažnjeni, a u drugom oslobođeni, Mihaljević i Bramgrad morali su s Republikom Hrvatskom potpisati izvansudsku nagodbom kojom su u proračun uplatili vrijednost iskopanog materijala – 183.600 kuna. Podsjetimo, samo u toj seriji nagodbi država je uprihodila 4,5 milijuna kuna jer se nagodila s još nekoliko bespravnih “šljunčara” koje su imale i poznate tvrtke GIP Pionir, Beton Lučko i Gradko.

Saniranje

Procjena od oka
Od oka su djelatnici Državnog inspektorata odredili da je u slučaju Bramgrada riječ o najmanje 6120 kubičnih metara šljunka vrijednog 183.600 kuna i iskopanog u razdoblju od 13 mjeseci. Tužiteljstvo nije marilo za Mihaljevićeva objašnjavanja da je materijal iskopan kako bi se sanirala parcela, inače vodozaštitno područje, već je zaključilo da je tu riječ o namjeri pribavljanja nepripadajuće dobiti, uz ignoriranje Zakona o rudarstvu.