Prije koji dan Hrvatska udruga poslodavaca otvorila je posebnu telefonsku liniju, ali i poveznicu na svoje internetske stranice za sve investitore koji su u postupku pripreme ili provedbe investicijskog projekta zapeli na “izvanjske” prepreke.

Zapravo je to samo nastavak prethodnih aktivnosti na senzibilizaciji javnosti, a još više izvršne vlasti na svim razinama, na neodrživost stanja u kojemu su se našli brojni domaći i inozemni investitori. U posljednje vrijeme Udruzi se javilo mnoštvo investitora i poduzetnika koji su se sudarili sa zidom nerazumijevanja, opstruiranja, podmetanja na različitim razinama državne uprave, ali i u različitim fazama svoga projekta. Neki od prijavljenih projekata bili su u samom začetku, odnosno u fazi prikupljanja različitih dozvola za započinjanje projekta, dok su neki već završeni ili su u visokom stupnju dovršenosti. Ukupna vrijednost svih projekata za koje su nam se javili, kako naše članice, tako i poduzetnici izvan Udruge, viša je od dvadeset milijardi eura. Zamislite koji je to potencijal! Ma kad bismo samo jednu četvrtinu uspjeli pogurati, to bi u ovom trenutku bio izrazito snažan vjetar u ova umorna jedra hrvatskoga gospodarskog jedrenjaka. U opisivanju zastoja ili poteškoća većina naših sugovornika ističe apsurdnu situaciju (kriza u kojoj se nalazimo dodatno pojačava količinu apsurdnosti) nerazumijevanja na lokalnim razinama, nemogućnost dobivanja odgovora od onih kojima je to dužnost (uključujući i državna ministarstva), dobivanje negativnih rješenja za projekte koji osim, nazovimo, “političkih kalkulacija” nositelja političke vlasti nemaju nijednu drugu “logičnu” prepreku. Takav odnos javne administracije prema gospodarstvu i investicijama postaje ozbiljan problem u funkcioniranju gospodarstva, a time i cijelog društva i države. Mi smo taj odnos imenovali kao “šutnja administracije”, a zapravo je riječ o vrlo složenom procesu kojim dominira blokada sustava i strah administracije od bilo kakve inicijative, aktivnosti ili odluke.

Marketinški razlozi
Sadašnja je Vlada prepoznavajući te zastoje kao izrazito velik problem, neki doduše kažu da je to više iz marketinških razloga, u jednom trenutku imala namjeru imenovati posebnog ministra, odnosno čak i potpredsjednika Vlade za investicije. Ta se inicijativa među poduzetnicima različito doživljavala. Dok je jedan dio poduzetnika odmah pozdravio tu inicijativu, tražeći u njoj spasonosno rješenje za promjenu investicijske klime (čitaj: poticanje javne administracije da radi svoj posao), drugi ima, poučen iskustvom dosadašnjih sličnih inicijativa, nešto rezerviraniji odnos. Većina se tih mišljenja mogla svesti na svojevrstan moto: cijela bi Vlada morala biti ministarstvo investicija! Neki su bili i određeniji pa su rekli da bi u ovako teškim vremenima za zemlju, koja su posljedica velike ekonomske krize, prvi ministar (premijer) morao preuzeti najvažniji resor. A to je danas upravo područje gospodarstva i investicija. Ne razmišljajući o dosezima ove Vladine ideje, odnosno kadrovskim rješenjima za to novo i vrlo odgovorno mjesto, te količinom do sada prikupljenih investicija, odlučili smo otvoriti posebnu telefonsku liniju za investitore. Dali smo joj simbolični naziv “vruća linija za investitore”. Odlučili smo prije svega strukturirano i organizirano prikupljati informacije o svim potencijalnim investicijama, njihove slučajeve prenositi odgovarajućim državnim, regionalnim i lokalnim tijelima, maksimalno nastojati ubrzati i organizirati proces pokretanja investicija. Ovaj će telefon biti sredstvo pomoći poduzetnicima, ali i pokušaj da se stvori učinkovit pritisak prema javnoj administraciji da se ti procesi maksimalno ubrzaju i da se potencijalnom investitoru u što kraćem roku da nedvosmislena informacija o mogućnosti pokretanja investicijskog pothvata te u slučaju pozitivnog odgovora što se treba i mora činiti. Jer nema uspješnoga gospodarstva bez efikasne, predvidljive i konkretne javne, regionalne i lokalne uprave. Nema izlaza iz ovog stanja ekonomske besperspektivnosti bez značajnih privatnih investicija. Bez novih projekata i novih investicija nema otvaranja novih radnih mjesta, nema punjenja proračuna središnje države i lokalnih razina (gradova, općina, županija). A onda dolazi u pitanje i doseg razina prava zaposlenih u javnim službama. Drugim riječima, zatvara se krug: efikasna javna administracija potpora je i gospodarstvu, ali i osigurač vlastitog standarda i smislenosti postojanja i rada.

Šuma zakona
Pišući o ovom gorućem problemu naše zemlje, ne mogu a da se ne sjetim nekih pokušaja u prošlosti koji su na veliku žalost ispali samo promotivna podloga političkih ciljeva. Vjerujem da se svi sjećamo dva velika projekta Sanaderove vlade: “One stop shop” i “Hitrorez”, koja su stvarale velika očekivanja i najavljivala velike pozitivne promjene. Brinu me rezultati tih u načelu vrlo važnih i pozitivnih projekata koji su nestali u vremenu i po rezultatima i po aktivnosti: državna nam je administracija i dalje vrlo neučinkovita, a sa silnom šumom propisa (900 različitih zakona, pravilnika i odluka u posljednjih tri godine) još smo više dali materijala nekom novom i istinskom hitrorezu. Razumijevajući važnost investicija za naše gospodarstvo i zemlju uopće, pokrenuli smo i ovu vruću liniju kako bismo i na taj način osigurali da se ovaj put dogodi nešto da Vladin akcijski plan o investicijama i “Task force” ne postanu ponovno samo dobar i važan projekt, izgubljen negdje u vremenu i prostoru, prečesto hladne i neučinkovite birokracije. Ova je vruća linija za hladnu birokraciju samo mali pokušaj u poticanju promjena. Siguran sam da u sustavu ima dovoljno znanja, iskustva, motivacije koje treba složiti i usmjeriti u smislene procese i dati im nov zamah.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a