Frustrirani činjenicom da standardne brošure Gospodarske komore ne uspijevaju privući svježi kapital u ovaj grad u središnjem dijelu Indije, skupina od preko 150 poslovnih ljudi odlučila je kupiti jednako toliko Mercedesa, čime su u jednom danu u listopadu potrošili gotovo 15 milijuna dolara.

Tim se potezom htjelo potaknuti ulaganje u Aurangabad, jedan od manje poznatih, ali uspješnih urbanih centara koji rastu u najrazvijenijim indijskim državama. “U Aurangabadu i okolici postoje tvrtke vrijedne tisuće krora”, što u protuvrijednosti rupija iznosi oko 225 milijuna dolara, kaže Sachin Nagouri (40), lokalni mogul trgovine nekretninama koji je osmislio tu ideju. “No, Aurangabad nije poznat čak ni u ovoj državi. Ima tu još mnogo novca. Samo ga moramo pokazati.” Ekonomisti već dugo hvale gradove u usponu kao što su Pune i Ahmadabad, navodeći da se radi o inkubatorima rastuće indijske srednje klase. Međutim, danas čak i manji gradovi u naprednim indijskim državama počinju cvjetati. Coimbatore, grad od otprilike milijun stanovnika u državi Tamil Nadu, proširio je poslovanje od proizvodnje tekstila na razvoj softvera i proizvodnju dijelova za automobile. U Aurangabadu živi 1,2 milijuna stanovnika, a centar je tvornica dijelova za automobile, proizvodnih pogona i poljoprivrede, a već odavno privlači tvrtke koje prodaju kućanske aparate, mobitele i štedljive automobile. Kako se grad sve više bogati, a kulturni su se običaji koji su razmetljivost nekoć smatrali nedopuštenom počeli mijenjati, Aurangabad je počeo privlačiti tvrtke koje se bave luksuznom robom kako bi zadovoljili novu generaciju imućnih potrošača. “Priča o Aurangabadu priča je o Indiji”, kaže Debashish Mitra, voditelj odjela prodaje i marketinga tvrtke MercedesBenz u Indiji. “Mnogo je gradova kao što je Aurangabad u kojima žive bogati Indijci koji dosad nisu uživali u luksuzu, nego su radije štedjeli. Međutim, to se mijenja ? ljudi žele trošiti i smatraju da zaslužuju luksuz.” Nagouri svakako spada među njih. Obogatio se kupujući i razvijajući zemljišta uz polugu. Živi u golemoj modernoj kući i ima četiri automobila, a posljednji koji je kupio sjajni je bijeli Mercedes.

Nova generacija poslovnih ljudi nikako nije slična generaciji svojih očeva, koji su štedjeli kako bi se zaštitili od nesigurne indijske gospodarske budućnosti koju je do 1991. uglavnom nadzirala vlada. Starija generacija kojoj pripada Ashish Garde, direktor tvrtke Nirlep koja se od 1968. godine bavi proizvodnjom kuhinjskog posuđa s dnom koje se ne lijepi, nije se priključila novom trendu. Garde kaže da bi novac potrošen na automobile bilo bolje uložiti na otvaranje radnih mjesta ili u humanitarne udruge. “Mi koji smo iskusili teškoće u prošlosti novac cijenimo na drukčiji način”, kaže Garde. “Oni koji se brzo obogate imaju drukčiji stav. Nakon globalizacije stvari su se počele razvijati znatno brže. Nema više onog elementa borbe.” Nisu svi zadovoljni razmetljivim bogatstvom u Aurangabadu. Sanjeev Unhale, aktivist borbe protiv siromaštva, kaže da bi novac potrošen na automobile znatno pomogao onima koji nisu iskusili uspjeh. Regija Marathwada, kojoj je Aurangabad glavni grad, pogođena je stalnim sušama. Uzgajivači pamuka često se zadužuju kako bi mogli dalje raditi, a neke od njih dugovi natjeraju na samoubojstvo, kaže Unhale. Indijsko se gospodarstvo bliži dvoznamenkastom rastu, no bogatstvo nije ravnomjerno raspoređeno, a stotine milijuna ljudi živi od dva dolara dnevno. Želja za razmetanjem bogatstvom prirodan je put gospodarskog razvoja Indije, kaže Ashutosh Varshney, profesor na Sveučilištu Brown u državi Rhode Island, koji se bavi proučavanje indijskog gospodarskog uspona. “Ona samo pokazuje ambiciju malih gradova i sve uspješnijih država”, kaže Varshney. “Na nekoj dubljoj razini radi se o želji za afirmacijom, nagonom koji je poznat u sociologiji i psihologiji, a čest je među onima koji se s dna uspinju prema vrhu.

Lydia Polgreen