Američki vojni dužnosnici u Bagdadu izdali su 22. prosinca 2006. tajno upozorenje: zapovjednik šijitske gerile koji je osmislio i izveo otmice dužnosnika iz iračkog Ministarstva za visoko obrazovanje sada izrađuje plan kojim bi američke vojnike uzeo za taoce.

Izvješća obavještajnih službi govore da su Azhara al-Dulaimija “u srpnju 2006. navodno obučavali operativci Hezbollaha pored grada Qum u Iranu, a koji su bili izravno podređeni časnicima Islamske revolucionarne garde (IRGCQF)”, nastavlja izvješće.Pet mjeseci kasnije, Dulaimija su pronašli i ubili u američkom napadu na sve veću šijitsku enklavu u dijelu Bagdada znanom kao Sadr, ali ne prije no što su iz iračkog stožera u Karbali oteta četiri američka vojnika, koji su zatim i pogubljeni u operaciji za koju američki vojni dužnosnici tvrde da je doslovno prepuna Dulaimijevih otisaka prstiju. Gomila dokumenata objavljenih na stranici WikiLeaks daje nam točan nacrt tajnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i iračke paravojske koju podržava iranska Revolucionarna garda. Navodeći svjedočenja pritvorenika, dnevnik jednog zatočenog militanta i brojna neotkrivena skladišta oružja, uz brojne druge obavjesne podatke, izvješća s terena govore o ulozi Irana u opskrbi iračke paravojske raketama, magnetskim bombama koje se mogu zakačiti za automobil, “eksplozivnim penetratotima” (EFP), odnosno najubojitijim statičnim bombama, te drugim oružjem. U to je uključen i Misagh1, iranski prijenosni projektil zrakzemlja koji je u srpnju 2007. na istoku Bagdada srušio američki helikopter.Irački snajperi i saboteri redovito su odlazili u Iran, tvrde izvješća, a IRGCQF surađivala je s iračkim ekstremistima na poticanju atentata na iračke dužnosnike. Prema izvješćima, očevidno je da je paravojska koju je podržavao Iran ostala aktivna i nakon što je predsjednik Obama pokušao započeti diplomatski dijalog s iranskim vođama. “Mislim da Iranci shvaćaju da neće dominirati Irakom”, izjavio je američki veleposlanik u Iraku od 2007. do 2009. Ryan C. Crocker te nastavio, “ali mislim i da će uraditi sve što mogu kako bi ga oslabjeli – slaba središnja vlada koja je konstantno u neravnoteži, koja će preklinjati Iran da prestane činiti loše stvari, a nesposobna da ga spriječi u tim lošim namjerama. A to je Irak koji nikada više neće zaprijetiti Iranu.”

Izvješće od 27. studenog 2005., objavljen netom nakon iračkih parlamentarnih izbora, upozorava da pripadnici paravojske koji u iračkoj vladi djeluju uz podršku Irana osiguravaju Iranu utjecaj nad iračkom politikom.Izvješća također navode cijeli niz pograničnih incidenata, uključujući i onaj od 7. rujna 2006., kad je jedan američki vojnik usmrtio iranskog vojnika koji je naciljao američki vod koji je pokušavao napustiti pogranično područje. Vod se vratio u bazu pod iranskom vatrom čak i kad su američki vojnici “dobrano ušli na irački teritorij”, dovršava izvješće.Izvješće daje naslutiti da su atentati na iračke dužnosnike financirani od strane Irana također postali stvarnost oko koje se trebalo zabrinuti.“27. ožujka 2007. Iranski agenti iz dvije šijitske paravojne postrojbe Badr Corps i Jaish al-Mahdi ”odnedavna vrše utjecaj na dužnosnike iračkih ministarstava“. Dužnosnici u Ministarstvu gospodarstva i proizvodnje bili su smješteni visoko na popisu meta. ”Željeni učinak ovih napada nije jednostavno ubiti dužnosnike Ministarstva gospodarstva“, nastavlja izvješće, već i ”pokazati svijetu, osobito arapskom svijeu, da bagdadski sigurnosni plan nije donio stabilnost“, pri čemu se misli na povećanje broja vojnika koje je nadzirao general David H. Petraeus.Zabrinutost je rasla i zbog opskrbe šijitske paravojske iranskim raketama, minobacačima i bombama. U izvješću od 22. studenog 2005. godine opisuje se pokušaj iračke pogranične policije da zaustavi krijumčarenje oružja iz Irana, prilikom čega je zapljenjena ”znatna količina opreme za izradu bombi, uključujući i EFP” koji može ubaciti metalni projektil kroz vrata blindiranog vojnog vozila Humvee.

Šijitski militant iz paravojske Jaish al-Mahdi, također znane kao vojska Mahdi, planirao je izvršiti minobacački napad na bagdadsku Zelenu zonu korištenjem raketa i minobacačkih naboja kojim ga je opskrbila IRGCQF, stoji u izvješću od 1. prosinca 2006.Izvješće o događajima od 25. lipnja 2009. opisuje naročito krvav napad EFP-om u kojem su ranjena desetorica američkih vojnika te je primjećeno da su militanti koristili taktiku “koju primijenjuju obučeni nasilni eksremisti koji su se vratili iz Irana”.Analiza 31. prosinca 2009. godine , kad je izvršen napad 105-milimetarskim raketama na Zelenu zonu zaključuje da ju je izvršio bagdadski ogranak Kataib Hezbollah, paravojna šijitska skupina za koju američke tajne službe već dugo vjeruju da ju financira Iran. Prema izvješću, tehnički stručnjak iz Kataib Hezbollaha prije napada susreo se s “posrednikom za oružje” koji “je opetovano putovao u Iran, vjerojatno kako bi omogućio napad izveden 31. prosinca”.Izvješće za 19. prosinac 2009. godine navodi da je zatočenik bio uključen u krijumčarenje “ljepljivih bombi” (eksploziva koji se magnetski prikače na podvozje automobila) u Irak i da je “osumnjičen za skupljanje podataka od koalicijskih snaga i prenošenje istih iranskim tajnim agentima”.

Michael R. Gordon i Andrew W. Lehren