Vojnik bez uniforme koji se bori i gine u ratu odražava ključnu promjenu u načinu na koji Amerika vodi rat. A najnoviji vojni dokumentarni film otkriva da su takvi zaštitari navodno počinili brojne zločine te skrivili smrt brojnih civila, pa afganistanska vlada radi na zakonu kojim bi se njihova prisutnost u potpunosti zabranila.

U ranim danima rata u Iraku, u doba anarhije nalik onoj iz razdoblja Divljeg zapada, zaštitari su predstavljali nužnost jer jednostavno nije bilo dovoljno vojnika. Nije samo vojska ovisila o zaštitarima, već su oni osiguravali i novinare i humanitarne radnike. Godine 2004., kad su četvorica zaštitara ubijena u Falluji, a njihova tijela kući poslana iskasapljena i spaljena, zaštitari su postali simbolom kaotičnog stanja u Iraku.Vojska još uvijek ne može bez njih. U sve gorem ratu u Afganistanu ima više zaštitara nego vojnika. A očekuje se da će njihov broj dodatno porasti kako američke snage napuštaju zemlju. Zapisi objavljeni na stranici WikiLeaks koji sadrže preko 300.000 tajnih dokumenata opisuju mnoga zbivanja koja nikada ranije nisu javno obznanjena s toliko detalja. Oni nam otkrivaju kako je propao pokušaj koordinacije među zaštitarskim službama, koalicijskim snagama i iračkim postrojbama te kako je propao pokušaj da pravila koja obvezuju vojsku postanu obvezujuća i za zaštitare, pri čemu su ugroženi kako civili, tako i sami zaštitari. Zaštitari su često ispaljivali metke na nenaoružane iračke civile, pripadnike iračke sigurnosne službe, američke vojnike, pa čak i na druge zaštitare bez pretjeranog razmišljanja. U jednom slučaju zabilježenom u ožujku 2005., napetost između tri zaštitarske tvrtke dosegnula je vrhunac. Iz gore spomenutih dokumenata očevidno je da su zaštitari bili potpuno neučinkoviti u zaštiti sebe i ljudi koje su bili plaćeni štititi od pogibije. A budući da su izazvali bijes javnosti, potkopali su mnoge ciljeve koalicijskih snaga.

Većina dokumenata odgovara onomu što je već poznato iz ranije objavljenih slučajeva, premda se čini da nam ni sada sve nije obznanjeno. Tijekom šest godina koje izvješća pokrivaju, ubijeno je bar 175 privatnih zaštitara. Pobunjenici i drugi zlotvori oteli su ih bar 70, a većina njih kasnije je ubijena. Britanska tvrtka Aegis izgubila je preko 30 ljudi. Vozila zaštitara bilo je lako prepoznati i bila su iznenađujuće ranjiva, pa su bila magneti za pobunjenike, gerilu ili bilo koga u potrazi za lakom metom. Prema jednom izvješću, u srpnju 2007. poginula su dva zaštitara kad je njihov kombi, u vlasništvu britanske tvrtke ArmorGroup, odletjeo 49 metara u zrak nakon što je na sjeveru Iraka pod njim detonirana golema improvizirana eksplozivna naprava. Smrt je dolazila iznenada i u svim oblicima. Bilježe se slučajevi bombašasamoubojica, pustinjskih zasjeda, zrakoplovnih katastrofa i samoranjavanja, kao 2008., kada je zaštitar iz Ugande zaposlen u jednoj američkoj tvrtki nakon što je otpušten ubio svog nadzornika iz Južne Afrike, a zatim i sebe.Zaštitari su također doživjeli grozne prometne nesreće uz višestruke smrtne slučajeve. A privatne zaštitarske tvrtke opetovano su bile i meta napada iračkih te koalicijskih snaga, kojima često kao da je išlo na živce to što im njihova neoznačena vozila prilaze velikom brzinom.No, koji god razlog bio u pitanju, zaštitarske tvrtke uvijek i iznova optužuju za oružane sukobe koje dokumenti obilježavaju kao neopravdane.

“Očevidac naveo da su zaposlenici tvrtke Blackwater nekritično pucali na sve nakon što su napadnuti improviziranom eksplozivnom napravom”, čitamo u izvješću od 22. kolovoza 2006., koji se odnosi na tvrtku koja je promijenila naziv u Xe Services. Doima se da mnoge tvrtke nisu imale nikakav osjećaj odgovornosti. Zaštitari rumunjske tvrtke Danubia Global 2006. u Falluji su ubili trojicu Iračana, navodi drugo izvješće, a zatim odbili odgovoriti na pitanja o tom događaju pozivajući se na politiku tvrtke. A u srpnju 2009., lokalni zaštitari tvrtke 77th Security Company odvezli su se u jednu četvrt grada Erbil na sjeveru Iraka i započeli nasumično ispaljivati hice, čime su izazvali uzvrat vatre od strane policajca koji nije bio na dužnosti te ranili tri žene, piše u još jednom izvješću. “Procjenjuje se da se ova skupina pijanih pojedinaca željela zabaviti”, zaključuje se u izvješću o tom incidentu.Na samom početku rata, u prosincu 2004., u luci Umm Qasr zaposlenici američke privatne zaštitarske tvrtke Custer Battles ispalili su hice pokraj iračkog policajca, navodi izvješće. Dok je konvoj te tvrtke odlazio, ispalili su hice u gume civilnog automobila, a zatim ispalili pet metaka u maleni autobus krcat putnicima. Pucnjava je prestala tek nakon što su iračka policija, lučko osiguranje i britanska vojna jedinica sustigli konvoj. Začudo, nitko nije bio ozljeđen, a zaštitari su iznašli brzo rješenje kako spriječiti disciplinske mjere. Iračkim civilima dali su novac i otišli.

James Glanz i Andrew W. Lehren

Ovaj članak jedan je u nizu članaka objavljenih u The New York Timesu, koji se temelje na tajnim izvješćima s prve crte iračkog bojišta