Kada god dolazi do bilo kakvih promjena na vrhu političke elite, gotovo uvijek na dnevni red dolazi promjena porezne politike, i to uvijek se spomenu porezi na tržištu kapitala. Prisjetimo li se parlamentarnih ili predsjedničkih izbora, uvijek oporba postavlja pitanje zašto u Hrvatskoj nema poreza na kapitalnu dobit, dividendu, ekstraprofit i tako dalje. “Te se inicijative redovno javljaju uoči izbora i mislim da inicijatori nisu sagledali širi kontekst problema našeg tržišta kapitala. Promet na burzi je kronično nizak posljednje dvije godine i osnovni je problem burze i ostalih sudionika kako povećati likvidnost tržišta. Ovakve inicijative samo bi još više produbile taj problem i pitanje je bi li ZSE nakon toga dodatnog udara na ulagače bio relevantno mjesto za trgovanje vrijednosnim papirima”, upozorava portfelj menadžer OTP-a Invest Žarko Buzuk.

Neisplativost uvođenja
Nagle i prekonoćne promjene porezne politike nisu nikako dobre za tržište. Još je prošle godine bivši čelni čovjek ZSE Roberto Motušić upozoravao kako takve nagle promjene hrvatsko tržište bacaju tri koraka unatrag. “Primarni razlog za neoporezivanje kapitalne dobiti te ostalih poreza koji izravno utječu na tržište kapitala je privlačenje ulagača i novih investicija, razvoj te produbljivanje tržišta kao i neisplativost uvođenja određenih poreznih oblika. Općenito, države nisu sklone restriktivnim tretmanima tržišta kapitala te u pravilu nastoje razlikovati špekulativnu dobit od dugoročnog ulaganja pa i koriste različita porezna rješenja”, objašnjava direktorica Direkcije za ekonomska istraživanja Raiffeisen Consultinga Zrinka Živković-Matijević. U Hrvatskoj nema poreza na kapitalnu dobit i dividendu. “Također ako govorimo o financijskoj imovini, ni ona se ne oporezuje. Međutim, krizni porez se primjenjivao na isplaćene dividende, ali se od 1. studenoga prestaje primjenjivati”, kaže glavni ekonomist SG – Splitske banke Zdeslav Šantić. Naši sugovornici ističu kako bi “bezporezno” stanje trebalo zadržati jer se domaće tržište kapitala još razvija. “Porezi na tržištu kapitala u sadašnjem obliku djeluju poticajno na tržište kapitala. Moramo biti svjesni činjenice da su navedeni porezi sastavni dio kompetitivnosti tržišta kapitala pojedine zemlje i da su u ovoj fazi razvoja tržišta kapitala nepotrebne promjene u ovom dijelu”, kaže Buzuk.

Dugoročno ima smisla
Kada bi i došlo do uvođenja spomenutih vrsta poreza, dugoročno bi to imalo smisla i bilo bi isplativo. Međutim, kratkoročno bi to svojevrstan udar na ionako krhko tržište. “Ako govorimo o rastu na domaćem tržištu kapitala, tada je utjecaj oporezivanja nedvojbeno loš jer smanjuje prinose investitorima. Međutim, ako govorimo o dugoročno održivom razvoju tog tržišta, tada bi uvođenje poreza vjerojatno imalo pozitivan karakter kroz stabilizaciju tržišta te manji priljev špekulativnoga kapitala. No pozitivni efekti bili bi daleko izraženiji da su navedene promjene u oporezivanju implementirane sredinom ovoga desetljeća u vrijeme snažne ekspanzije domaćeg tržišta”, kaže Šantić. No ističe kako se uvođenje novih poreza ne smije gledati samo kroz prizmu utjecaja na domaće tržište kapitala, već sa strane utjecaja na cjelokupno gospodarstvo. “Uvođenje novih poreza mora biti popraćeno smanjenjem oporezivanja rada, inače će novi porezni prihodi samo demotivirati fiskalne vlasti za provođenje reformi i konsolidacije u fiskalnom sustavu”, smatra Šantić. Iako će država u nekom trenutku uvesti poreze na tržištu kapitala, što bi zasigurno bilo bolje kasnije nego sada, postavlja se pitanje postoji li idealni model oporezivanja. “Idealni model oporezivanja ne postoji. Međutim, moglo bi se razmisliti o diferenciranim stopama oporezivanja kapitalne dobiti ovisno o vremenskom horizontu ulaganja. Naime, moguće je da se od ovog poreza oslobode dugoročni institucionalni investitori poput mirovinskih fondova te osiguravajućih društava”, predlaže Šantić.

Diferencirane stope
“Čak i u situaciji da je tržište puno likvidnije i razvijenije, ne bi trebalo da taj porez na kapitalnu dobit bude veći od 10 do 15 posto. Možda bi bilo dobro tada napraviti diferencirane stope poreza na način da kapitalna dobit ostvarena ulaganjem do godinu dana bude veća od one na duža ulaganja. Takva je praksa često puta primijenjena na razvijenim tržištima kapitala i zakonodavac na taj način destimulira špekulativna ulaganja”, smatra Buzuk. Iako svaki oblik dodatnog oporezivanja uvijek promatran u negativnom kontekstu, Dinko Novoselec, čelni čovjek AZ OMF-a, ističe da bi na to trebalo ipak drukčije gledati. “Ako pod tržištem kapitala smatramo izdavatelje javnih vrijednosnih papira i investitore u te papire, onda mislim da porez na dividende i na kapitalnu dobit ne treba gledati kao na neki kazneni porez koji se nameće tako definiranom tržištu kapitala. Riječ je o porezu koji će zahvatiti višestruko veći broj pravnih osoba: zahvatit će sva trgovačka društva i isplate dobiti iz njih i u tom kontekstu se treba gledati na te poreze”, zaključuje Novoselec.