Dionice domaće prehrambene industrije više nisu podcijenjene kao nekad, slažu se domaći analitičari tržišta. Najbolji primjeri za to su Kraš i Podravka, a takvu situaciju posebno je moguće pripisati nedavnoj kupnji dionica Kraša od strane menadžmenta. Kako je Kraš propustio priliku proširiti se u regiji, danas više nije toliko zanimljiv ni za strana preuzimanja kao što je bio unatrag nekoliko godina, smatra Hrvoje Stojić, šef istraživanja tržišta Hypo Alpe-Adria banke.

Viro ima potencijal
Prema Stojiću, od kompanija koje imaju prostora za daljnji cjenovni rast na domaćem tržitu tu se ističe virovitička tvornica šećera Viro, koja ima prostora za rast do razine između 625 i 650 kn (jučer se trgovalo po cijeni od …. kn). Ipak, analiza cjenovnog kretanja Vira ne uzima u ubzir preuzimanje nekog udjela od strane njemačkog Pfeiffer & Langena, već je bazirana na tržišnim multiplama i profitabilnosti. Dugoročno, ako se P&L odluči na kupnju udjela manjeg od 25 posto, to će stimulativno djelovati na cijenu dionice. Hrvatske šećerane zasigurno neće biti imune na strateška spajanja, smatra Stojić. Osnovni razlog tome sve je jača konkurencija i potreba za konsolidacijom dobavljača u svjetlu pojavljivanja nove konkurencije iz Austrije, koja planira u Bosni i Hercegovini, gdje dosad nije bilo proizvodnje šećera, u sljedeće dvije godine podići tvornicu za proizvodnju šećera. Viro bi trebao osigurati svoje kanale dobave šećera na domaćem tržištu jer kako u BiH nema proizvođača šećerne repice, novi konkurent Vira mogao bi ponuditi suradnju domaćim proizvođačima. Ipak, Viro za pripremu na konkurenciju ima dvije godine.Belje je svakako bila dobra investicija za domaćeg prehrambenog diva Agrokor. S izgrađenim lancem distribucije i otpisom dugova, koji im je omogućio da praktički krenu od nule, u Agrokoru bi se sada trebali orijentirati na gradnju proizvodnog asortimana koji je pogodan za izvoz. Iako su distributivni kanali dobri, i putem njih može se osigurati dodatni prostor za rast, ključno je osposobiti se za izvoz proizvodnje. Agrokor je svojim posljednjim poslovnim potezima, kao što je preuzimanje Dijamanta u Srbiji, pokazao kako zna da im budućnost leži u regionalnim povezivanjima kojim će biti stvorene značajne sinergije u proizvodnji.

Zasad zamrli projekt stvaranja balkanskog superkoncerna Herkul po Stojiću je političko pitanje. To je projekt o kojem se i dalje vjerojatno razmišlja i pregovara jer dugoročno bi svim zainteresiranim stranama donio koristi. Ipak, svako spajanje donosi pitanje o tome tko će biti glavni igrač. Moguće je da su sve zainteresirane strane (Agrokor, Istrabenz, Pivovarna Laško, Mercator, Delta) uzele time out kako bi mogle ojačati svoje pregvaračke pozicije i u nekom daljem vremenskom se roku pokušale ponovno dogovoriti. Zasigurno, stvaranje takvog koncerna omogućilo bi im suprotstavljanje neprijateljskim multinacionalkama. Portfolio menadžer Centra za brokerske poslove Zagrebačke banke Silvana Milić smatra nisku profitabilnost naše prehrambene industrije svakako negativnom odlikom i očekuje cjenovni rast dionica u domaćoj prehrambenoj industriji isključivo u slučaju nekog značajnog vlasničkog preuzimanja. Na primjeru Podravke moguće je vidjeti kako je prema izračunanim multiplikatorima odnos cijene i zarade prema zadnjim pokazateljima za prvi kvartal čak 42, što Milić ocjenjuje vrlo visokim i ne baš dobrim za kompaniju i ulagače. U usporedbi s kompanijama u okruženju, Podravka je precijenjena, a vlasničko preslagivanje opravdava je jedino na ovim razinama, dok je mogućnost rasta poslovanja koji bi opravdao ove razine gotovo nepojmljiva.Milić smatra da su spajanja uvijek moguća, no nisu previše izgledna. Na domaćem tržištu u prehrambenoj su industriji najvjerojatnija spajanja među konditorima jer okrupnjavanja i zajednički nastup teško da imaju alternativu u sadašnjoj situaciji na tom tržištu. Prema Miliću, najistaknutiji događaj koji naše tržište očekuje u sljedećih nekoliko mjeseci svakako je preuzimanje Plive. Svaka cjenovna razina donijet će značajan iznos sredstava na hrvatsko tržište kapitala koja bi se u tom slučaju dalje ulijevala u dionice na tom istom tržištu, zaključuje Milić.

Faktor turizma
Stojić osobito važnim pitanjem i odgovorom na probleme domaće industrije smatra moduse suradnje domaćih prehrambenih kompanija s domaćim hotelijerima, što je dosad bilo zanemareno. Prošle je godine zabilježen najveći rast dolazaka stranih turista u Hrvatsku, a domaće kompanije nisu od toga profitirale koliko su mogle i trebale.
Kako bi u budućnosti domaće prehrambene kompanije kapitalizirale na turizmu, potrebno je postići dogovore s hotelijerima, posebno velikim igračima poput Istraturista, Sunčanog Hvara i Rivijere Poreč. Kako će udjeli private labela na domaćem tržištu rasti, neophodno je da se prehrambene kompanije orijentiraju na suradnju s hotelijerima i izvoz kako bi si osigurale daljnji rast i opstanak na domaćem tržištu, na kojem je prisutna sve jača strana konkurencija.

Podravci bi se isplatilo preuzimanje Lura pića
Lura, koja je na prodaju već neko vrijeme, uskoro bi se mogla naći u rukama nekog konkurenta koji bi se time znatno osnažio u natjecanju s najvećim domaćim igračem u segmentu napitaka, Jamnicom. Vjerojatno je kako će to biti Podravka. Obje kompanije imaju neefikasnu distribuciju zbog koje zbog toga gube na tržištu napitaka. Ako bi povezivanje bilo provedeno, nova bi kompanija ubrzo stvorila kritičnu masu potrebnu za značajan iskorak na tržištu zbog njihovih nepreklapajućih proizvodnih portfelja. Podravka bi takvu akviziciju mogla financirati zaduživanjem za koje bi na domaćem tržištu zbog prirode akvizicije bez prblema dobila podršku, smatra Stojić