Zadnjih nekoliko mjeseci su dalekovidne hrvatske vlasti primjetile da se mirovinski sustav nalazi u velikim teškoćama i da će trebati nešto mijenjati kako se isti nebi nekontrolirano raspao.

Zaista nije bilo lako predvidjeti kamo vodi masovno slanje u mirovinu svih onih koji su ostali bez posla ili su nekom smetali pa ih je trebalo skloniti iz njihovih tvornica. Ne podsjeća li ovo na vječnu hrvatsku priču o zimskoj službi održavanja prometnica koju je iznenadio snijeg u siječnju! Začuđujuća je ustrajnost vladajuće kaste u pronalaženju loših rješenja za krupne probleme koje su najčešće sami proizveli ranijim traljavim i nopakim mjerama. Tako, na žalost, Hrvatska umjestu u tvornicu ode u mirovinu. Zaokupljeni mnoštvom problema zaboravili smo da još jedan veliki sustav i veliki gutač državnog proračuna sve teže diše, sve je iznemogliji i sve bliži dekompenzaciji. Naravno, u pitanju je zdravstveni sustav. I ovaj se financira iz doprinosa sve manjeg broja zaposlenih, baš kao i mirovinski fond ali i svi ostali fondovi i službe koje sjede na nekoj poziciji državnog proračuna. Za razliku od biblijskog Egipta suvremena (sutra) europska Hrvatska je suočena s puno više od sedam gladnih krava. Možda će neke kladionice iskorititi ovu sjajnu priliku pa će parove u 6. ragbi ligi za lijevoruke u Škotskoj zamijeniti sa korisnicima državnog proračuna. Nagrada ide onome koji pogodi koji će fond prvi bankrotirati! Bog dao ovo bude šala.

Troškovi rastu
Koliko je javnosti dostupno, u pripremi nema rješenja koja bi stabilizirala financiranje zdravstva. Unatoč svim mjerama štednje ukupni troškovi rastu. Samo trošak na lijekove u zadnjih godinu dana je veći za preko milijardu kuna. Nikakvim akrobacijama se brojka 7 (kuna), 1 ( dan odmora na Brijunima) i 100% ( zdrave pameti) ne mogu ubaciti u istu jednadžbu. Zato ova brojka uznemirava i zahtijeva pojašnjenje. Međutim, isto se ne daje pa se neizravno sugerira da su tomu krivi doktori koji eto nerazumno propisuju lijekove. A nisu krivi oni koji su na Listu lijekova stavili sve i svašta, oni koji nesmetano proglašavaju i oglašavaju lijekom svako smeće (molim čitatelja da mi oprosti na izrazu) i prodaju ga bolesnima i polugladnim građanima prethodno izluđenima promižbenim porukama. Tko u ovoj našoj prelijepoj domovini štiti hrvatskog čovjeka od pohlepe onih koji mu žele uvaliti barem deset tableta dnevno? Nije li krajnje vrijeme da se naše građane počne sustavno podučavati kako zdravije živjeti, kako izbjeći brojne po zdravlje štetne učinke suvremenog načina života, kako poboljšati kvalitet života i smanjiti troškove liječenja? Možemo li mi i dalje bacati u smeće milijardu kuna godišnje samo u obliku lijekova koje smo podigli na recept? Što je sa stotinama milijuna kuna oduzetim građanima pa onda potrošenim na pretrage čija je jedina indikacija pravo osiguranika na tu pretragu? Je li nužno i racionalno da ovako mala zemlja s 1200 kilometara austocesta i u vrijeme interneta ima toliko zdravstvenih ustanova i skupe medicinske opreme? Prostor za racionalizaciju je velik. Najjednostavnija mjera , proizašla iz narodne mudrosti koja kaže da je bolje spriječiti nego liječiti, jest stvarno jačanje primarne zdravstvene zaštite čiji glavni posao jest čuvanje zdravlja. Druga nužna mjera je odustajanje od podilaženja aktualnim i potencijalnim bolesnicima u svrhu njihovog pridobijanja za neke od budućih izbora. Ipak, nadam se da se financijski problemi u zdravstvu neće rješavati po istoj formuli kao u mirovinskom sustavu jer bi se moglo dogoditi da se i ovdje pojavi dobna granica od 65 godina života za prestanak prava na zdravstvenu zaštitu.

Dr. Damir Biloglav, predsjednik HUP udruge liječnika poslodavaca