Kako se zahuktava borba Obamine administracije i kineske vlade u vezi umjetno niske vrijednosti kineske valute, sve veći broj zemalja odustaje od određenih pravila slobodnog tržišta i počinje igrati po kineskim pravilima.

Japan i Brazil nedavno su poduzeli mjere kojima će umanjiti vrijednost svojih valuta. Prošlog je mjeseca američki Zastupnički dom velikom većinom izglasao prvi zakon koji će Sjedinjenim Američkim Državama omogućiti da stave ogromne carinske pristojbe na kinesku robu ukoliko Kina ne dozvoli rast renminbija. U Europi je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji će uskoro preuzeti vodstvo skupine 20 najvećih svjetskih gospodarstava (G20), izjavio da se trudi uspostaviti novi sustav koordinacije globalnih valuta, sličan onomu iz 1970-ih. Nejasno je hoće li posljedica toga biti valutni rat, kako je nedavno najavio brazilski ministar financija. Američki ministar financija Timothy F. Geithner pokušao je smiriti strahove. “Neće doći do trgovinskog rata”, ustvrdio je. “Neće doći do valutnih ratova.” Izjavio je da vjeruje kako “jedan veliki i važni dio kineske vlade” sada shvaća potrebu da se dopusti rast valute.No, nije jasno koliko su daleko Kinezi spremni ići, budući da skuplja valuta podrazumijeva skuplji izvoz i mogući gubitak radnih mjesta.Neki ekonomisti zastupaju stav da bi pat pozicija glede kineske valute mogla prouzročiti novu eru protekcionizma sličnu onoj iz 1920-ih i 1930-ih, a za koju strahuju da bi mogla naštetiti svjetskom trgovanju i dodatno oslabjeti oporavak. Međutim, drugi tvrde da je upravo sporazum o slobodnom tržištu iz 1980-ih i 1990-ih oslabio američku konkurentnost, što su sile poput Kine iskoristile za vlastitu dobrobit.“Svi se, svjesno ili nesvjesno, raduju što je susjed zapao u poteškoće”, smatra Michael Pettis, profesor na sveučilištu Peking i ekonomist pri Carnegie zakladi za mir u svijetu, washingtonskoj privatnoj neprofitnoj organizaciji posvećenoj promicanju međunarodne suradnje.

Naravno, i u prošlosti su mnoge zemlje manipulirale valutama – tijekom Reaganovog predsjednikovanja Sjedinjene Američke Države s Japanom su postigle politički dogovor da se usklade upravo po tom pitanju. A desetljećima su, usprkos brojnim globalnim zabranama, mnoge zemlje financijskim poticajima potpomagale vlastitu proizvodnju.Mnoge zemlje širom svijeta boje se da će ih ili Kina ili Sjedinjene Američke Države pregaziti u međusobnoj borbi za prevlast.Japan je nedavno po prvi puta u posljednjih šest godina izvršio intervenciju na valutnom tržištu nakon što je optužio Kinu da je dovela jen na najvišu razinu u posljednjih 15 godina, dijelom i otkupom japanskog duga. Brazil je poduzeo slične mjere i zakleo se da će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi spriječio napuhavanje vrijednosti vlastite valute.Brazilski ministar financija Guido Mantega u intervjuu je izjavio kako su mjere koje su poduzele razvijene zemlje (uključujući i Sjedinjene Američke Države) da se kamatne stope održe na rekordno niskoj razini, što je jedan od načina devalvacije valute, “strategija iz prošlosti” koja prijeti brazilskom gospodarstvu i drugim dinamičnim tržištima u razvoju. “Zemlje poduzimaju ovakve očajničke mjere u pokušaju da aktiviraju svoja gospodarstva”, dodao je Mantega.“Budući da nisu uspjele aktivirati vlastita domaća tržišta, izlaz nalaze u izvozu. Tako razvijene zemlje rade na devalvaciji valute kako bi postale konkurentne na toj nekolicini dinamičnih tržišta u svijetu.”Većina zapadnih vlada, kao i mnogi ekonomisti, krivi Kinu za valutne razmirice jer je odbila trgovati renminbijem po iole realnoj cijeni. Štoviše, Kina je poticajima financirala izvoz s umjetno niskim kamatnim stopama kojima prebacuje novac iz bankovnih depozita potrošačkih banaka u jeftine poduzetničke zajmove.

Ne iznenađuje što Kinezi imaju drugačije viđenje problema. Kinesko novinstvo prepuno je članaka u kojima se tvrdi da Amerikanci ne cijene napore Kine.Dok su valute drugih država tijekom financijske krize 2008. godine devalvirale u odnosu na dolar, pojedini ekonomisti primijećuju da renminbi nije. I premda je kineski izvoz možda umjetno jeftin, učinak toga su povoljne cijene za američke kupce na štetu kineskih potrošača. Kina bi mogla riješiti veći dio problema kad bi se prebacila s ekonomije koja počiva na zaradi od izvoza na ekonomiju koja počiva na domaćoj potrošnji. I kineski stručnjaci se u biti s tim slažu. No, kineski napredak prema ovom cilju vrlo je polagan i spor. Od lipnja, kad je vlada obećala da će pogurati renminbi bliže prema njegovoj stvarnoj vrijednosti, valuta je porasla za oko 1 posto, a većina stručnjaka slaže se da mu je stvarna vrijednost 15 do 20 posto viša. Brojni gospodarski i politički čimbenici ograničavaju kinesku fleksibilnost, rekao je Li Daokui, ravnatelj Centra za Kinu u svjetskoj ekonomiji pri sveučilištu Tsinghua. Doktor Li također je član vladinog Odbora za monetarnu politiku, koji služi kao savjetodavno tijelo kineske središnje banke, pa je naglasio da ne govori u ime vlade. Ukoliko Kina dopusti prebrzi rast vrijednosti juana, objasnio je, izvoz bi mogao postati preskup i uzrokovati kolaps cijelog jednog gospodarskog sektora. A to bi potaknulo nezaposlenot i rizik od društvenih nemira, što kineski vođe po svaku cijenu žele izbjeći. Doktor Li smatra da je potrebno “blago podizanje vrijednosti” juana, ali da obični Kinezi moraju biti dobro pripremljeni čak i za taj maleni korak.

David E. Sanger i Michael Wines; Alexei Barrionuevo doprinijeo izvještaju iz S?o Paula u Brazilu, Steven Erlanger iz Pariza i Martin Fackler iz Tokija