Euforija koja je 2007. godine obuhvatila domaće tržište kapitala suzila je fokus investitora samo na brojeve. Na burzi se gledao samo rast cijene dionice i, eventualno, njezin dnevni promet. Snažan pozitivan trend značio je da ulagači rijetko gledaju na bilo što drugo osim na brojku koja je označavala prinos i zaradu. No krah tržišta koji je uslijedio 2008., dugogodišnja letargija i nedostatak optimizma koji se nastavljaju i danas znače da je na površinu opet isplivala boljka koja muči hrvatsko tržište kapitala već dva desetljeća – netransparentnost. Iako je situacija danas bolja nego prije i prosječni ulagač ovih dana može dobiti barem osnovne podatke o kompaniji u koju želi ulagati, stanje je vrlo daleko od idealnog.

Lakše financiranje
Većina domaćih menadžera presporo uči i shvaća koja je važnost transparentnog poslovanja. Rijetki su oni koji razumiju da otvorenost prema ulagačima često znači i veće zanimanje za dionice kompanije kojom upravljaju. To onda obično znači i lakše i jeftinije financiranje, posebno na tržištu kapitala, a nerijetko i u bankama. Istodobno popularnost koju je tijekom razdoblja snažnog rasta zadobilo tržište kapitala znači da čak i danas, u ovim nezahvalnim uvjetima, na njemu ima više novca, a i interesa nego prije, recimo, pet godina. Tome znatno pridonose veliki investitori, posebice obvezni mirovinski fondovi, koji upravljaju sa sve više i više novca koji nemaju u što uložiti. A čak i kad postoje potencijalno zanimljive kompanije i dionice, nedostatak detaljnijih informacija o poslovanju onemogućava odluke o investiranju desetaka milijuna kuna. Osnovni i suhoparni podaci poput dobiti, prihoda i rashoda neke kompanije više nisu dovoljni. Očekuju se dodatna objašnjenja, komentari, informacije, odgovori na pitanja. Odnosi velikih tvrtki, čijim se dionicama trguje na organiziranom tržištu, Zagrebačkoj burzi, s njihovim (potencijalnim) ulagačima postaju sve važniji. Stoga je Poslovni dnevnik odlučio nagraditi domaće kompanije koje imaju najbolji odnos s ulagačima. Smatramo da je pitanje transparentnosti poslovanja hrvatskih kompanija nedovoljno zastupljeno u domaćoj ekonomiji i nadamo se da ćemo ovom nagradom prije svega dodatno usmjeriti pozornost javnosti, a i menadžera u tvrtkama na potrebu za uređenijom i jasnijom komunikacijom s investitorima. Također nam je želja kompanijama koje posvećuju pozornost svojim ulagačima i koje su u svojoj poslovnoj politici našle mjesta i za ovo pitanje dati do znanja da je njihov trud primijećen i da se cijeni.

Suradnja s burzom
Najbolje smo birali u suradnji s našim partnerom, Zagrebačkom burzom. Skup unutar kojeg smo birali laureate uključivao je nešto više od dvadesetak kompanija. Bilo je riječi o kompanijama čije se dionice nalaze u sastavu dioničkog indeksa CROBEX10 te kompanijama čijim se dionicama trguje u najvišoj aktivnoj kotaciji Burze, Službenom tržištu. Time smo, smatramo, uključili kompanije čijim se dionicama najviše trguje te su time u fokusu najširega kruga ulagača, kao i one koje su izlistavanjem u najvišoj kotaciji pristale na najstrože zahtjeve o transparentnosti poslovanja. Konačni poredak kompanija temeljio se na dva aspekta. Takozvani kvantitativni aspekt uključivao je bodovanje svake pojedine kompanije po tome kako je ispunjavala zahtjeve za redovitim i izvanrednim obavještavanjem dioničara o poslovanju, a sukladno poziciji dionica kompanije na Burzi.

“Kvalitativno” smo rečenih dvadesetak kompanija poredali na temelju ankete koju smo proveli među igračima na tržištu kapitala. Anketa je sadržavala pitanja o raznim vidovima komunikacije i odnosa s ulagačima, a poslali smo je na stotinjak adresa domaćih banaka, mirovinskih i investicijskih fondova, brokerskih kuća, osiguravajućih kompanija te odabranih medija. U konačnom poretku kvantitativni aspekt je davao trećinu ukupnog broja bodova, a kvalitativni dvije trećine. Smatramo da smo na ovaj način došli do realne ocjene kakve odnose s ulagačima ima pojedina kompanija. Budući da je ovo prva godina dodjeljivanja nagrade, očekujemo da će njezina važnost u budućnosti rasti zajedno sa sviješću o važnosti komunikacije s investitorima. Na tom će se tragu razvijati i sam izbor najboljih. U nadolazećim godinama imat ćemo se mogućnost detaljnije i preciznije posvetiti svim mogućim aspektima odnosa s investitorima. Time će, vjerujemo, i hrvatski menadžeri imati snažniju podlogu za razvoj poslovne politike, a ulagači bolju šansu za pravilnom odlukom prilikom ulaganja. O tome je, uostalom, ovdje i riječ.

Statuu izradila svjetski poznata umjetnica Gordana Drinković

Statue nagrada Poslovnog dnevnika za najbolje odnose s ulagačima osmislila je i izradila samostalna umjetnica Gordana Drinković. Nagrade Poslovnog dnevnika su kocke izrađene od kristalnog stakla, čiji unutarnji prostor čine prozirna materija stakla i piramide, dok je površina tretirana zlatom, srebrom i pjeskarenjem. “Nagrada Poslovnog dnevnika dio je moga autorskog pristupa staklu i dizajnu, ali i odgovor, odnosno interpretacija značenja nagrade”, objasnila je Gordana Drinković. Inače, ova cijenjena umjetnica živi i radi u Zagrebu, a područja njezina umjetničkog bavljenja su produkt-dizajn i slikarstvo. Javnost je prepoznaje po čašama za šampanjac koje su bile izložene 1997. u Muzeju Mimara, vazama “Autoportreti” iz 2007., zatim kolekciji OPA, čiji je dio pokazan u Galeriji ULUPUH 2007. Autorica je zbog prepoznatljivosti svojih radova nastupala na Frankfurt Messe Ambiente, Market Week New York 2010 i prije nekoliko dana na New York Tabletop Market, pri čemu je postigla izniman uspjeh kolekcijama staklenih gradova.
(A. Zečević)