Plan kineskih građevinara da ulože u ovaj planinski gradić otvorio je put krizi japanskog samopouzdanja.

Stanovnici Misase gradnju vikendica za bogate Kineze smatraju potrebnom injekcijom kapitala jer grad gospodarski nazaduje od osamdesetih godina. Međutim, ostatak Japana na investiciju gleda kao na otimanje zemlje i prijetnju netaknutim šumama i potocima te jezivi podsjetnik na širenje Kine koja je nedavno premašila Japan i postala drugo najveće gospodarstvo na svijetu iza Sjedinjenih Američkih Država. “Na vas ciljaju inozemna sredstva? Japanske šume na prodaju”, glasio je upozoravajući naziv informativne emisije emitirane u rujnu. Strah da će “kineski novac” kupiti čitavu domovinu širi se Japanom, a potpiruju ga novinska izvješća i nemir oko sve slabije gospodarske umješnosti Tokija i sve nasilnijih bogatih susjeda. Iznosi su mali u usporedbi s kineskim standardima, no među Japancima izazivaju vrlo burne reakcije. Nedavno povlačenje Japana nakon uhićenja kineskoga koćara i obustava kineskih pošiljki ključnih industrijskih metala i minerala Japanu unijeli su dodatan nemir među Japance. “Zalažem se za bliskije veze s Kinom, no moramo biti oprezni”, kaže Hideki Hirano, autor knjige “Japanske šume pod opsadom: kako strani kapital prijeti našim izvorima vode” (Japan’s Forests Under Siege: How Foreign Capital Threatens Our Water Source). No ovdje u Misasi nacionalističku retoriku ublažila je pragmatičnost. “Bogati Kinezi troše onako kako to Japanci već dugo ne rade”, tvrdi Kiyomi Kawakami, građevinar koji planira graditi 47 luksuznih kuća u suradnji s partnerima iz Šangaja. Prema nedavno objavljenom izvješću tvrtke Goldman Sachs, kineske su tvrtke u prvoj polovici godine uložile 120 milijuna dolara u kupnju malih i srednjih japanskih poduzeća različitih profila, iskoristivši smanjenu cijenu imovine. Iznos je šest puta veći u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Isto tako Kina je postala najveći trgovinski partner Japana. “Ne bismo trebali smatrati prijetnjom činjenicu da strani ulagači prepoznaju vrijednost Japana”, kaže tokijski analitičar Kazuhiko Masumoto. Međutim, japansko ministarstvo financija nije se spremno složilo s tom tvrdnjom. U rujnu je ministar financija Yoshihiko Noda zatražio od kineskih tvoraca državne politike da “se izjasne oko svojih ciljeva” nakon što su kupili veće pakete japanskih državnih obveznica. Vlada u Tokiju zabrinula se da će kupnja potaknuti vrijednost jena, čime bi izvoz Japana postao manje konkurentan u odnosu na Kinu. Međutim, ministarstvo financija pokleknulo je pred gospodarskom stvarnošću i primirilo sukob oko obveznica. No izvješća koja potvrđuju da Kinezi razgrabljuju posjede u Japanu pogađaju u vrlo osjetljiv živac. Pošumljeno planinsko područje čini 70 posto područja Japana, a nedavne kupnje pojačavaju strepnju da bi Kinezi mogli zavladati unutrašnjošću Japana koju Japanci iznimno poštuju. Drvna industrija Japana je u opadanju, a državu je preplavilo jeftino uvozno drvo. Zbog toga je cijena šumovitog područja vrlo niska. U siječnju je Tokyo Foundation, ugledna neovisna organizacija za istraživanje tržišta, objavio da bi strani brokeri mogli ugroziti japansku državnu sigurnosti. “Ako budemo čekali da iskorištavanje prirodnih dobara Japana od globalnih interesnih skupina bude u punom jeku, možda će već biti prekasno”, stajalo je u izvješću. Otad mjesne novine redovito objavljuju alarmantne vijesti, pa tako i izvještaj, za koji se ispostavilo da je lažan, o prodaji 23 hektra šume kineskom burzovnom mešetaru. Kakva god mudrost ležala iza prodaje zemlje bogatim Kinezima, Japanu novac uistinu treba. “Ljudi me upozoravaju da ne prodam zemlju Kinezima”, kaže građevinar Kawakami. “Ali ja sam poslovan čovjek. Ako netko kupuje, ja ću prodati.”

Hiroko Tabuchi