Prije četrnaest godina malo je poznati autor dvaju romana, koji su pali u zaborav znatno brže nego što se nadao, objavio esej koji nije zadesila jednaka sudbina.

U njemu je sa žaljenjem komentirao da je vrijeme u kojem živi toliko ravnodušno prema književnosti i da se na naslovnici časopisa “Time” nikad neće pojaviti neki ozbiljni američki romanopisac. No nije samo fikcija bila osuđena na kulturalni deponij. Desetak godina poslije dnevne novine i časopisi u SAD-u potpuno su prestali pisati o knjigama, a medijski prostor ustupili računalnim igrama i popularnim tehnološkim dostignućima. Činilo se kao da knjige više nisu nikakva novost. Onda je, dakako, nastupila recesija, a mnoga novinska izdanja koja su s prijezirom odbijala pisati o knjigama i sama propala pa se činilo da pisanoj riječi prijeti izumiranje. Današnja se novinska izdanja sve više primiču tmurnoj zastarjelosti, no priča o knjigama razvija se prema sretnijem završetku. Naime, o njima se u posljednje vrijeme govori znatno više nego prije. Prije svega piše se o autoru pesimističnog eseja Jonathanu Franzenu. Vjerojatno ste čuli za njega: pojavio se na naslovnici časopisa “Time” u kolovozu. Objava njegova posljednjeg romana toliko je dobro organizirana da se doimalo kao da se pojavila nova Appleova napravica ili računalna igrica. Međutim, sveprisutna medijska kampanja nije umanjila kulturnu važnost novoga romana. “The Times” ga je proglasio remek-djelom američke književnosti, a i ostale recenzije prenose jednako ushićenje. Književno je djelo postalo središte kulturnih zbivanja.

U istom je razdoblju Chelsea Handler, neskromna voditeljica emisije na kabelskoj televiziji sa skromnom gledanošću, iskoristila zapanjujući uspjeh svoje lascivne nove knjige te postala voditeljica MTV-ove dodjele nagrada, a o njoj je pisao i “The Times”. Knjiga je zaslužna i što je Tony Blair, bivši britanski premijer, ponovno došao u središte pozornosti međunarodne zajednice. “The Times” je pisao o žučljivim prosvjedima koje je njegova knjiga izazvala, a prodavala se “kao da je Blair najpopularnija osoba na svijetu”. Čak je glede tehnologije najviše govora bilo o knjigama, i to onim elektroničkim, zahvaljujući Kindleu i iPadu. Već se pisalo o tome kako korisnici iPada hvale ekran osjetljiv na dodir jer pomoću njega mogu okretati stranice kao da je riječ o pravoj knjizi. No knjiga je postigla još ironičniji uspjeh: bivši voditelj odjela za razvoj tehnologije u Microsoftu, fizičar i kuhar koji proučava kuhanje pomoću napredne tehnologije, odlučio je da svoja saznanja neće objaviti na internetu ili u obliku eknjige, nego u standardnom obliku tiskanom na posječenom drveću. I to čitavoj posječenoj šumi. “Modernistička kuhinja” Nathana Myrhvolda bit će tiskana na 2500 stranica u šest svezaka i prodavat će se po cijeni od 625 dolara. “The Times” je pisao da su gastronomi na nedavnu vijest o odgodi datuma izdanja reagirali “kolektivnim uzdahom”. Jedan je vrhunski kuhar izjavio da će “ta kuharica dokrajčiti sve druge kuharice”. Možda će upravo to ubiti knjige: ne neki svjetlucavi alternativni medij, nego knjiga koja će biti toliko dobra da će sve druge postati suvišne. Vječno ambiciozni Franzen možda već radi na tome.

Carlos Cunha

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com