Neusklađenost potreba tržišta rada i obrazovnog sustava već je dulje vrijeme problem na koji HUP stalno upozorava.

Poslodavci prilikom traženja radnika s odgovarajućom spremom uočavaju problem da, unatoč velikom broju nezaposlenih, teško pronalaze adekvatan kadar za zapošljavanje. Zadnji objavljeni rezultati Ankete poslodavaca pokazuju uglavnom da je najveći problem s kojim se poslodavci susreću prilikom novog zapošljavanja radnika: nedostatak radnika traženog zanimanja (37,3%), nedostatak radnika s traženim iskustvom (21,3%), nedostatak radnika s traženim znanjem rada na računalu ( 5,4%), nedostatak radnika s traženim znanjem stranog jezika itd… Pri tome valja naglasiti da je i prije ekonomske krize, koja je potpuno poremetila trendove na tržištu rada, problem nerazmjera ponude i potražnje radne snage u Hrvatskoj bio prisutan. Zanimljivo je da je i veliki broj nezaposlenih u traženim zanimanjima de facto nezapošljiv, jer ili nemaju potrebna iskustva ili pak iz nekih drugih razloga nisu više zapošljivi. Trenutna gospodarska kriza još je više ostavila trag na tržištu rada, o čemu govori broj od trenutno oko 284.000 nezaposlenih, pri čemu valja napomenuti da su muškarci u protekloj godini više gubili posao nego žene, najviše onih koji su ostali bez posla je sa srednjoškolskim obrazovanjem i to u dobi od 20 do 35 godina života i to u djelatnostima građevine, metaloprerađivačke industrije i trgovine.

Manjak školovanih
Kad se zapitamo kako dalje, treba vidjeti kakva je struktura nezaposlenih osoba. Sve dosadašnje analize govore da je struktura nezaposlenih, obzirom na obrazovanje koje imaju već godinama loša, jer u njoj dominiraju slabo obrazovani, stariji nezaposleni ili mladi bez ikakvog radnog iskustva, a koje gospodarstvo ne prepoznaje kao zapošljive. Oko 30% nezaposlenih nema završenu niti osnovnu školu, a s takvim predispozicijama teško je govoriti da će se moći zaposliti, ukoliko se dodatno ne obrazuju. U ovom trenutku čini nam se da bi se stvari mogle početi popravljati, bar djelomično, na način da se pokuša prevenirati da mladi ljudi nakon završene škole umjesto u gospodarstvu, završe na evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Dobar dio razloga nezapošljivosti mladih je nedostatak bilo kakvog praktičnog iskustva, posebice onih sa završenom gimnazijom, ali i onih koji nakon gimnazije završavaju fakultete pa bi valjalo razmisliti o nekoj vrsti obvezne prakse kako za sve srednjoškolce tako i one koji se odluče studirati. Naime, naš problem je da mladi izlaze iz sustava obrazovanja bez ikakvih praktičnih znanja i vještina.

Strukovne škole
S tim u vezi valja naglasiti da je reforma strukovnog obrazovanja započela je prije oko pet godina i zapravo bi trebala riješiti tu neusklađenost obrazovnog sustava i potreba tržišta rada. Strukovno obrazovanje je vrlo važno jer više od 70 posto svih srednjih škola su upravo strukovne. U području strukovne reforme učinjeni su određeni pomaci, no oni nisu dovoljni da bi riješili problem tržišta rada koji se sada dodatno poljuljao zbog utjecaja ekonomske krize. Jedna od bitnih promjena tj poboljšanja u strukovnom obrazovanja jest da je definirano četrnaest sektora tj. djelatnosti koji prate sustave u gospodarstvu. Stvar je prilično logična jer sustav obrazovanja mora pratiti potrebe tržišta rada, i to s takvim programima obrazovanja koji će učenicima kada završe školovanje, otvoriti mogućnost da budu prepoznati na tržištu rada. EU nas već godinama usmjerava da je potrebno osmišljavati takve mjere aktivne politike zapošljavanja koje potiču obrazovanje. Ulaganje u samog čovjeka i njegovu izobrazbu trebalo bi prepoznati kao ispravan put, jer je to zaista jedino što će omogućiti lakše zapošljavanje.

Admira Ribičić, dipl. iur., pravna savjetnica