Dok je opće prihvaćeno da državni sustavi trebaju i moraju imati obavještajni segment još uvijek postoje prijepori o smislu, obimu i značaju poslovne inteligencije unutar poslovnog sustava. Državni sustavi poput represivnog aparata, diplomacije, vojske davno su prepoznali značaj pouzdane i pravovremene informacije kao sredstva za ostvarenje prednosti nad protivnikom, što na načelnoj razini nije različito u poslovnom svijetu. Države cijene “Intelligence”, koja se u Hrvatskoj zove obavještajna djelatnost, i za nju imaju alocirana sredstva, tehnologiju, organizaciju i ljude.

Obavještajni rad u državnom sustavu se uvijek odvija u nekoliko faza. Državni vrh definira misiju i viziju. Vrh obavještajnog aparata iz toga stvara ciljeve. Operativni dio na temelju ciljeva prikuplja podatke iz svih izvora koji su dostupni. Tako dobiveni podaci se kroz analitički rad pretaču u obavještajne proizvode koji imaju novu vrijednost jer doprinose ostvarenju misije i vizije. Ne postoje zapreke da se ovaj proces primijeni na Poslovnu inteligenciju u gospodarstvu. Tvrtka ima misiju i viziju kao i ciljeve koje treba postići. Da bi se to ostvarilo netko tko se na bilo koji način bavi poslovnom inteligencijom (unutar tvrtke ili outsourcing) će na temelju dobivenih zadataka prikupiti dostupne podatke, analizirati ih te dostaviti upravi odnosno onome tko donosi odluke. Proces je isti, ali razlike postoje. Poslovna inteligencija, uz zanemarive rizike i razuman trošak, može donijeti značajne dobiti pojedinom poslovnom sustavu. Ova se dobit u dosta slučajeva ne može direktno materijalno ili financijski izraziti jer se odnosi na očuvanje ugleda, smanjenje rizika, društvenu odgovornost i konkurentsku prednost. Na duži rok financijska isplativost ulaganja najčešće nije upitna. Umjesto statistike, hipotetski primjeri možda mogu ponuditi dovoljno uvjerljiv odgovor.

Hipotetički primjer
Menadžer uspješne tvrtke koja se bavi proizvodnjom odjevnih predmeta suočava se s konkurencijom s dalekog istoka gdje je cijena rada daleko niža. Uviđa da se na duži rok ne može nositi s konkurencijom bez smanjenja maloprodajnih cijena pa odlučuje preseliti dio proizvodnje u neku azijsku državu, kako to uostalom rade i velike svjetske tvrtke iz branše. Provodi ozbiljno istraživanje o porezima, olakšicama, načinu dobave sirovina, logistici i drugim čimbenicima koji mogu utjecati na njegov posao i odlučuje se za neku zemlju u Aziji. Nakon nekoliko odlazaka u tu zemlju pronalazi partnera koji mu se čini ozbiljnim, koji posjeduje pogon i strojeve i koji je već radio za poznate brendove ali je prema njegovim riječima ostao bez posla jer je kriza zahvatila i njegovog prijašnjeg naručitelja. Svi uvjeti su ispunjeni, menadžer sklapa ugovor s partnerom i proizvodnja počinje. Roba dolazi na vrijeme, cijene su prema dogovoru, roba je kvalitetna i tvrtka nastavlja rad sve dok se ne otkrije da lokalni partner zapravo pere novac organiziranog kriminala ili koristi dječji radi ili je ratni zločinac ili je sve od prije navedenog.I sve odjednom pada u vodu, svi pišu o tome, šteta je nemjerljiva, a sve se moglo izbjeći malo ozbiljnijom provjerom informacija o osobi koja je na prvi pogled odavao dojam solidnog poslovnog čovjeka.Gornji slučaj, potpuno izmišljen, govori o činjenici da je svaka poslovna aktivnost izložena nizu rizika, osim financijskih koji su sami po sebi razumljivi, naročito političkih i reputacijskih. Postoje načini da se rizici smanje ili eliminiraju, osiguranje je dobar primjer smanjenja rizika tako da se financijski teret prebaci na osiguravajuće društvo, no nema osiguravajućeg društva kod kojega se može osigurati poslovni i osobni ugled i moral.Poslovanje u inozemstvu uvijek nosi veću količinu neizvjesnosti jer se radi o okruženju koje ima drugačije standarde, od kulturnih normi do poslovnih običaja. Svako prije puta u inozemstvo uvijek pogleda kakvo će biti vrijeme, način dolaska od aerodroma do hotela, gdje su dobri restorani, koje kvartove grada valja izbjegavati i druge stvari prema osobnim preferencijama. Dobar primjer osobne inteligencije jer se treba snaći u novom okruženju.

Strano tržište
Načelno nema nikakve razlike kada se radi o izlasku na strano tržište, treba prikupiti dostupne podatke o tržištu i njegovim specifičnostima i rizicima. Ovi poslovi se često povjeravaju poslovnoj inteligenciji jer će podaci biti prikupljeni učinkovito iz uz najmanji trošak jamčeći pri tome visoku kvalitetu konačnog izvještaja i preporuka na temelju kojeg će management donijeti konačnu odluku. Uloga poslovne inteligencije nije samo pri izlasku na strana tržišta već se može koristiti i u slučajevima kada se analizira domaće tržište, naročito konkurencija. Vrlo skoro će se na tržištu usluga u Hrvatskoj pojaviti konkurencija iz Europske unije. Česta argumentacija je da to i ne predstavlja veliku prijetnju jer je cijena rada u EU ionako veća nego kod nas, no ne treba zaboraviti da su EU i Mađarska, Rumunjska, Bugarska i druge nove članice koje mogu biti ozbiljna konkurencija i da se za to treba pripremiti. Situacija se može ozbiljno zakomplicirati i kod kuće. Pojavi se investitor iz inozemstva s prepoznatljivim imenom poput “Global green development llc”, tvrtka ima vrhunsku web stranicu i kvalitetne tiskane materijale iz kojih se vidi da su do sada investirali preko milijardu neke valute u obnovljive izvore energije i kontaktiraju baš vas kao vlasnika uspješne lokalne tvrtke. Ideja je da se uz vašu pomoć pokrene najveća proizvodnja bio goriva ili električne energije ili nečeg drugog ekološkog i samoodrživog iz obnovljivih izvora u regiji. Potrebno je riješiti nekoliko lokalnih problema poput zemljišta, dozvola, naknada. Utrošite i zadnji djelić dugo stjecanog ugleda u lokalnoj zajednici, načelnik obeća pomoć, potpiše se ugovor o prodaji općinskog zemljišta po vrlo korektnoj cijeni uz uvjet da se općina odriče komunalne naknade kada počne izgradnja jer će se zaposliti deseci sugrađana, priča osvane na svim naslovnicama, postanete lokalni heroj i onda gospoda iz “GGD” kasne s prvom uplatom iz tehničkih razloga, mole za strpljenje i razumijevanje i konačno se nikada više ne jave. Zašto se ne javljaju zapravo nije niti važno, važno je da vas svi pitaju što se zbiva, kada će biti početak radova, kada će se zaposliti prvi sumještani, kada će se platiti prva rata za zemljište koje je prodano a ugovor je zaključen.

Složenost sustava
Zajednički nazivnik upravljanja poslovnim sustavom bilo da se radi o vlasniku ili o menadžeru je donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti za odluke. Kvalitetne odluke se mogu donijeti samo kada se posjeduju kvalitetne informacije. Kada se radi o odlukama koje mogu prouzročiti velike štete korisno je prikupiti informacije koje nisu uobičajene za redovne odluke poput detaljne provjere potencijalnih partnera, analize političke situacije i rizika u zemljama u kojima se planira širiti i drugih informacija specifičnih za pojedini slučaj. Naravno da se je puno lakše snaći u očekivanim nego u neočekivanim okolnostima, stoga je zadaća poslovne inteligencije s dovoljnom vjerojatnošću stvoriti sliku što očekuje poslovni sustav u budućnosti. Poslovnu inteligenciju ne treba mistificirati jer se njome služe svi poduzetnici u većoj ili manjoj mjeri. Svaki poduzetnik (tvrtka, kompanija) koji ozbiljno shvaća svoj posao na određeni način se bavi poslovnom inteligencijom jer razumije da posluje u složenom sustavu u kojem se sreće s nizom potencijalnih prijetnji, od potencijalnih partnera i aktualne gospodarske krize, regulatornih rizika pa do konkurencije.

Boris Smiljanić, autor je konzultant za sigurnost u tvrtki Soboli d.o.o., tvrtka je članica HUP-a

Analiza podataka i inovacije

Zadaća BI uključuje
1. razumijevanje internih i vanjskih slabosti i prednosti
2. razumijevanje odnosa između različitih podataka radi učinkovitijeg donošenja odluka
3. otkrivanje prilika za inovaciju
4. smanjenje troškova i optimizaciju alokacije resursa

inovativan model

Superbakterije sve su veća prijetnja, a hrvatski znanstvenici nude novo rješenje

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

Podaci

Javno dostupni
U poslovnom svijetu podaci su ograničeni na ono što je legalno dostupno. No ono što govori o ozbiljnosti Poslovne inteligencije je da se i državni sustavi u velikoj mjeri oslanjaju na javno dostupne izvore podataka koji su povezani s bitno manjim troškovima prikupljanja i zanemarivim rizikom u odnosu na neke specifične načine koji su dostupni isključivo državi.

Isplativost

Potrošnja novca na nešto što nije odmah vidljivo
Postoji niz statistika o broju tvrtki u svijetu koje koriste “Intelligence”, te o tome koliko im to pomaže u poslovanju. One su zasigurno dobro znanstveno utemeljene i nema razloga sumnjati u njihove rezultate. Ipak, statistika je suhoparna znanost i mnogi se vlasnik ili menadžer uspješne domaće tvrtke sa svim svojim specifičnostima i ograničenjima, može zapitati koliko je za njih relevantno što u SAD i u drugim zapadno europskim državama velika većina uspješnih tvrtki ima institucionaliziran segment poslovne inteligencije. Tvrtka je ionako uspješna pa zašto trošiti novac na nešto što ne prvi pogled neće doprinijeti uspješnosti