UniCredit Partner, sestrinska tvrtka UniCreditovog Leasinga, došao je na sasvim originalnu ideju: od 2010. klijentima naplaćivati ‘godišnje administriranje polica’ po cijeni od 123 kune. Potaknuta pritužbama klijenata, Hanfa, međutim, nije cijenila kreativnost ideje te je po kratkom postupku UniCredit Partneru, članu Uprave Nenadu Miškoviću i ovlaštenom posredniku Borisu Prpiću – odluzela dozvole za rad. Rekonstrukcija priče iz Hanfina rješenja objavljena u cijelosti zbog ‘interesa korisnika financijskih usluga’ pokazuje zanimljiv slijed. Početkom travnja Agenciji se požalila tvrtka Ivan i Hrvoje zbog računa od 123 kune ispostavljenog ime “godišnje naknade za poslove administriranja polica osiguranja”. Ubrzo stižu i druge pritužbe splitskog Biotehnicona, zagrebačke Euroasiae, tvrtke Foto Jura, a sve ih povezuje što su od UniCredit Leasinga kupili automobile.

Sporan pravilnik
Naime, UniCredit Partner tvrtka je osnovana za posredovanje u osiguranju s ciljem da bi za sestrinski leasing i njihove korisnike provjerala ugovorne obveze. Prilikom sklapanja ugovora o leasingu, klijent potpisuje ovlašenje UniCredit Partneru da će ta tvrtka posredovati u osiguranju imovine koja je predmet kupovine. Sporno je, međutim, da je UniCredit Partner od veljače uveo novi pravilnik o troškovima koji nisu nastali direktnim posredovanjem u osiguranju, već se odnose na novu proceduru prijave i likvidacije djelomičnih kasko šteta. Zakon o osiguranju, međutim, ne ostavlja mjesta dvojbi. Posrednik u osiguranju može naplatiti isključivo usluge iz ugovora i ne smije tražiti proviziju ni naplatu nekih drugih troškova mimo pisanog ugovora. U prepisci s regulatorom, UniCredit Partner ističe da je svjestan da administriranje polica osiguranja nije usluga naplativa po Zakonu o osiguranju, ali spada u zakonsku obvezu zaštite interesa obiju strana jer je osiguranje jednogodišnje, a leasing višegodišnji ugovor. Regulator je nepopustljiv i ne prihvaća argumentaciju da se radi o zaštiti interesa obiju strana: UniCredit Partner klijente nije ni vidio već je ignorirao njihove pismene upite, a na jedan telefonski upit za objašnjenjem uslijedio odgovor da je to ”odluka Uprave”. U podužoj korespodenciji s nogu zasigurno “obara” argument da je UniCredit Partner pažnjom dobrog gospodarstvenika postupao u skladu sa zakonom izvršavajući dodatne usluge u interesu obiju strana koje nisu određene Zakonom o osiguranju i tako je za njih nastala obveza ispostave računa zbog Zakona o PDV-u! Konkretno, ističu da su svjesni činjenice da iako nemaju pravo naplaćivati uslugu, to su dužni učiniti zbog poreznog rizika.

Strah od poreznika
Je li ‘strah’ od porezne uprave ili neki drugi argument prelio čašu u Hanfi, može se samo nagađati. No, regulator je zaključio da UniCredit Partner “ne razumije što je osnovna djelatnost društva za posredovanje u (re)osiguranju” i odluzeo dozvolu za rad tvrtki te članu Uprave Nenadu Miškoviću te posredniku Borisu Prpiću. Kao i kad je riječ o ostalim Hanfinim rješenjima, žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Hoće li se Mišković i Prpić obratiti Upravnom sudu nije poznato jer unatoč pokušajima, do zaključenja broja su nam ostali nedostupni u UniCredit Partneru i Leasingu.

Samovolja

Kao i banke
Zanimljiva je paralela koja se može povući prema bankama. Kao što su klijenti pri sklapanju ugovora o leasingu pristajali na nekakav pravilnik koji se kasnije, po diskrecijskoj odluci društva mijenjao, slična stvar se dešava i kod podizanja kredita u banakama. Klijenti potpisuju da pristaju na “opće uvjete poslovanja” banke koji se mijenjaju učestalo i bez obavijesti.