U ovo vrijeme sveobuhvatne krize, koja zahvaća sve grane gospodarstva i slojeve društva, više nego ikada smo potaknuti na razmišljanje kako sačuvati i poboljšati tržišnu poziciju.

Kriza potrošnje smanjuje i poboljšava tržišnu poziciju, a sada već dugogodišnja kriza energenata ne samo da povećava troškove već i prijeti tim trendom u idućim višegodišnjim razdobljima. Budući da je vrijeme jeftine energije iza nas, neke stare navike neracionalnoga korištenja energije predstavljaju poprilično velik udio ukupnih troškova. Naravno, ako djelujemo na njihovo smanjene, smanjit ćemo i troškove te povećati dobit. Električna energija je specifičan energent koji zbog toga što nije vidljiv ne izaziva u ljudi potrebnu pažnju pri uporabi. Vrlo je lako uočiti ako negdje curi voda ili nafta i hitno poduzeti mjere za saniranje problema. Kod električne energije ne može se golim okom uočiti nepotrebno “curenje” energije pa se zbog toga problem očekuje tek kada stigne račun za energiju ako se uopće uočava. No i tada, iako znamo da problem postoji, nije ga lako locirati i sanirati. On se lakše uočava i rješava u kućanstvima. U gospodarstvu je problem izraženiji zbog velikog broja vrlo različitih potrošača. Sa svih strana opsjednuti smo različitim idejama o mjerama štednje koje od nas zahtijevaju znatna ulaganja u nove tehnologije ili nam pak nude magični štapić koji će riješiti naše probleme. U Siemnsovu sektoru Industrijske automatizacije i pogonske mehanike, a i u svim drugim sektorima (zgradarstvu, energetici, medicini, trasportu) možemo zapravo svaku modernizaciju, investiciju u novu opremu, smatrati određenom mjerom uštede i povećanjem učinkovitosti. Međutim, prvi cilj uvođenja mjera racionalizacije je uz minimalna ulaganja ostvariti u prvom valu znatne uštede. A one tada mogu biti vrata za nove, veće investicije koje su se provođenjem mjera nametnule same od sebe. (Primjerice, zamjena trafostanica, promjena energenta, uvođenje vlastite proizvodnje, modernizacija rashladnog sustava i slično.) Kako bi investitorima olakšali uvođenje mjera, stručnjaci Siemensa su uz pomoć partnera osmislili nekoliko različitih rješenja i scenarija.

Pri tome posebno valja istaknuti rješenje prikupljanja, praćenja i vođenja potrošnje iz geografski distribuiranih objekata tipičnih za veće kompanije, te rješenja regulacije brzine vrtnje velikih elektromotornih pogona koji su u industrijskim pogonima u režimu regulacije bez frekvencijskih pretvarača ponajveći “gutači” električne energije. Nedvojbeno je da se znatne uštede mogu ostvariti kvalitetnim nadzorom uz primjenu modernih komunikacijskih rješenja i izbjegavanjem prevelikih investicija u početnoj fazi. Ali i razvijanjem svijesti o racionalnoj i učinkovitoj potrošnji energije. Razvijanje svijesti znači udruživanje proizvoda i iskustava sa znanjem samih korisnika o objektima i tehnologijama te pronalaženje i provođenje učinkovitih mjera za ostvarivanje uštede. Naime, bez čvrste sprege izvođača i uključivanja više službi sa strane investitora takve projekte racionalizacije vrlo je teško provesti.

Dalibor Marković, autor je voditelj prodaje automatizacijskih sustava u Siemensu Hrvatska