U ranim jutarnjim satima 14. srpnja, 70-godišnja udovica Elizabeth Roach iz Virginije ustala je iz kreveta i krenula prema dnevnoj sobi. Ondje je 15 minuta sjedila u svom omiljenom naslonjaču, a zatim se vratila u krevet.

Ponovno je ustala nedugo nakon šest sati, otišla u kuhinju, uključila aparat za kavu, istuširala se, izvagala i izmjerila tlak. Svi ti podaci, uključujući i njenu točnu težinu (57,2 kilograma) te krvni tlak (139/98), putem interenta došli su do njenog 44godišnjeg sina Michaela Murdocka, koji ih je pregledao u svom kućnom uredu u predgrađu Denvera. Gomila tehnoloških inovacija omogućuje odrasloj djeci da do zapanjujuće preciznog stupnja prate dnevno kretanje i navike svojih sve starijih roditelja. Svrha toga je da se starijima omogući dovoljan nadzor koji će im dopustiti da ostanu u vlastitom domu umjesto da se presele u umirovljenički dom ili neku sličnu ustanovu. Cijela lepeza tvrtki, od divova poput General Electricsa do malih privatnih internetskih poduzeća kao što je iReminder, koji je razvio sustav obavještavanja članova obitelji da njihovi voljeni nisu popili lijek, traže svoje mjesto na tržištu obitelji sa starijim članovima. Murdock je uvjerio svoju majku da uvede sustav pod imenom GrandCare, što je i ime tvrtke koja ga proizvodi. Diljem doma postave se detektori pokreta. Podaci se šalju putem elektronske pošte, sms poruka ili govorne pošte. Instalacija sustava stajala ga je oko 8000 dolara, što je cijena dva mjeseca smještaja u lokalnoj ustanovi za njegu starijih, rekao je Murdoch, plus mjesečna naknada od oko 75 dolara. Osim što je miran i ne mora se brinuti je li mu majka dobro, sustav pomaže i smanjiti krivnju srednjih godina. “Nosim u sebi veliki osjećaj krivnje”, priznaje Murdoch. “Stvarno sam daleko. Ne pomažem joj, ne kosim joj travu, ne osjećam se kao dobar sin.”Njegova majka Elizabeth isprva je bila nervozna kad joj je sin predstavio zamisao o korištenju navedenog sustava. “Nisam se željela osjećati kao stranac u vlastitoj kući”, rekla je. “Nisam razumjela sustav i bila sam zabrinuta glede privatnosti.”No, sad kad je sustav postavljen, promijenila je mišljenje. “Bila sam u krivu. Doista se ne osjećam kao da me cijeli dan netko ili nešto promatra.”

Elinor Ginzler, viša podpredsjednica za ustanove za starije u organizaciji AARP smatra da je najbolje obaviti raspravu o korištenju takve tehnologije puno prije negoli zdravlje roditelja dođe do točke u kojoj on ili ona doista i zatrebaju takav sustav. “Oblikujte to ovako: Stvarno sam sretan da sve ide tako dobro. Želm biti siguran da će tako i ostati. Popričajmo kako to ostvariti.”“Mišljenja sam da je ključno pitanje: Je li to nešto što roditelji žele?”, tvrdi Nancy K. Schlossberg, savjetnica i psihologinja na sveučilištu Maryland. Usporedila je tehnologiju za praćenje starijih sa zloglasnim kamerama za dadilje, odnosno skrivenim kamerama koje neki roditelji koriste za špijuniranje dadilja. “Nešto u vezi toga je vrlo uvredljivo”, smatra. Česta reakcija je odbijanje. “Prva reakcija mojih roditelja bila je, makni to od mene”, rekla je Rachel Meyers (45) iz Brooklyna. Kad je njena majka, koja je nedavno navršila 84 godine i sa suprugom živi u Minneapolisu, oboljela od bolesti bubrega, Rachel i njezina braća i sestre koji žive razasuti diljem svijeta brinuli su se kako biti sigurni da uzima sve tablete koje mora. Rachel je doznala za sustav uzimanja lijekova MedMinder. U biti je to računalna kutijica za tablete. Točne dnevne doze 10 lijekova njezine majke raspoređene su u kutijice. Kad dođe vrijeme da ih popije, kutijica zvoni i svijetli. Kad ih popije, Rachel se u Brooklyn uputi automatizirani telefonski poziv koji je obavještava da je mama popila tablete. Njena braća i sestre, uključujući i brata koji živi u Australiji, bivaju obaviješteni putem elektroničke pošte.

No, ukoliko njezina majka ne popije tablete unutar dva sata, sustav počinje upozoravati. Zove ju. Zvoni i svijetli. Zatim Rachel zaprima poziv da majka nije popila lijek. Obično sve dobro funkcionira. Ali, kad se rutina promijeni, a djeca zaborave reprogramirati kutijicu s lijekovima, dolazi do problema. “Ona kaže da ju više ne želi”, žali se Rachel.U intervjuu je Rachelina majka Harriet rekla da cijeni ovu napravu. “Isprva sam se opirala. Rekla sam Rachel da sam sposobna sama rasporediti lijekove i da znam što radim.” No, sada na to gleda drugim očima. “Sad sam se navukla.”Obitelji polako otkrivaju da ovakvi sustavi za praćenje smanjuju potrebu za prigovaranjem.Ray Joss (91) iz Queensa u New Yorku već neko vrijeme koristi sustav na bazi senzora QuietCare koji je pronašla putem newyorške tvrtke Selfhelp koja pruža socijalne usluge. Kaže da sada kad razgovara sa sinom koji živi u New Jerseyju ne mora bespotrebno trošiti vrijeme na razgovor o zdravlju jer on zahvaljujući sustavu za praćenje već zna kako je ona. “Pričamo o drugim stvarima, a ne o tome kako se ja osjećam.”

Hilary Stout