EN DE

Karneval mesojeda

Autor: The New York Times
19. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Jedenje mesa možda nam je u kostima. Znanstvenici su nedavno okrili da su prije gotovo 3,4 milijuna godina naši preci vjerojatno kamenjem ubijali životinje i jeli meso bar 800.000 godina ranije nego što se mislilo, otkriva časopis Nature.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Sve te žudnje i dalje su tu. Usprkos našoj mršavoj eri, želja za govedinom je sveprisutna. Možda je to zbog opsesije kontrolom u svijetu koji je sve više globaliziran ili idealizacije naših prvobitnih korijena (dodajte još i paniku zbog kravljeg ludila). No, najednom meso prati stope povrća: postaje lokalno, a ljudi postaju opsesivni u vezi njega. Luksuzne mesnice koje prodaju kvalitetno meso malih proizvođača s lokalnih polja postaju svakodnevna pojava. Kako javnost postaje sve svjesnija načina na koji se meso industrijski proizvodi, raste potražnja za mesom farmera koji ne šalju svoje životinje u velike pogone za obradu mesa. A specijalizirano meso nikada nije bilo toliko dostupno u trgovinama i na tržnicama, nedavno je pisao The Times. “Očito su postali potpuno obuzeti mesom”, The Timesu je izjavila stručnjakinja za sir Tia Keenan iz New Yorka. S rastom potražnje za lokalno proizvedenim mesom i restoranima specijaliziranima za iznutrice, mesarstvo se vratilo, i to na prilično glamurozna vrata. Japanska mesnica Premium Beef otvorena u New Yorku prošle godine prodaje govedinu wagyu po cijeni od 110 dolara po kilogramu, a reklamira je u izlogu koji nalikuje izlogu Pradina butika. Luksuzne mesnice poput one Tom Mylan zadobivaju kultni status i odane kupce. Otvaraju se podružnice u New Yorku, Londonu i San Franciscu te se nude razni tečajevi: od onog koji stoji 75 dolara na kojem se uči kako “rastrančirati prase” do onog koji traje između šest i osam tjedana, a stoji čak 10.000 dolara. “Stvar je u konceptu uradi sam” koji se provukao u svakodnevicu, izjavio nam je David Kamp, autor knjige “Sjedinjene jestive države” (The United States of Arugula).

Jedenje mesa možda nam je u kostima. Znanstvenici su nedavno okrili da su prije gotovo 3,4 milijuna godina naši preci vjerojatno kamenjem ubijali životinje i jeli meso bar 800.000 godina ranije nego što se mislilo, otkriva časopis Nature.

Sve te žudnje i dalje su tu. Usprkos našoj mršavoj eri, želja za govedinom je sveprisutna. Možda je to zbog opsesije kontrolom u svijetu koji je sve više globaliziran ili idealizacije naših prvobitnih korijena (dodajte još i paniku zbog kravljeg ludila). No, najednom meso prati stope povrća: postaje lokalno, a ljudi postaju opsesivni u vezi njega. Luksuzne mesnice koje prodaju kvalitetno meso malih proizvođača s lokalnih polja postaju svakodnevna pojava. Kako javnost postaje sve svjesnija načina na koji se meso industrijski proizvodi, raste potražnja za mesom farmera koji ne šalju svoje životinje u velike pogone za obradu mesa. A specijalizirano meso nikada nije bilo toliko dostupno u trgovinama i na tržnicama, nedavno je pisao The Times. “Očito su postali potpuno obuzeti mesom”, The Timesu je izjavila stručnjakinja za sir Tia Keenan iz New Yorka. S rastom potražnje za lokalno proizvedenim mesom i restoranima specijaliziranima za iznutrice, mesarstvo se vratilo, i to na prilično glamurozna vrata. Japanska mesnica Premium Beef otvorena u New Yorku prošle godine prodaje govedinu wagyu po cijeni od 110 dolara po kilogramu, a reklamira je u izlogu koji nalikuje izlogu Pradina butika. Luksuzne mesnice poput one Tom Mylan zadobivaju kultni status i odane kupce. Otvaraju se podružnice u New Yorku, Londonu i San Franciscu te se nude razni tečajevi: od onog koji stoji 75 dolara na kojem se uči kako “rastrančirati prase” do onog koji traje između šest i osam tjedana, a stoji čak 10.000 dolara. “Stvar je u konceptu uradi sam” koji se provukao u svakodnevicu, izjavio nam je David Kamp, autor knjige “Sjedinjene jestive države” (The United States of Arugula).

Posljedica toga je “iznova pronađena hvala mesojeda”. Nekima to podrazumijeva smještanje ormarića za meso u dnevnu sobu. Upravo ondje, u dnevnoj sobi svog newyorškog stana, John Durant (26) drži svoje organsko meso i srneća rebarca. On pripada subkulturi čiji članovi u SAD-u i Europi žele održati zdravlje povratkom prehrani i načinu vježbanja naših predaka, pisao je The Times. Životni stil spiljskog pračovjeka podrazumijeva konzumaciju velike količine mesa za kojim slijedi razdoblje posta čime se oponaša oskuda prehrana između dva lova. Durant vjeruje da se ljudsko tijelo razvilo zbog načina života koji kombinira navike lovca i skupljača, a njegov je cilj odviknuti se od onoga što smatra milenijima loših navika, izjavio je The Timesu. U svijetu opsjednutom mesom, nekih se navika lako riješiti, ili ih bar zaobići. Na lipanjskom vjenčanju vegetarijanke Chelseaje Clinton posluživalo se meso. Ta je odluka pobudila brojne rasprave. Jedan je komentator na blogu o prehrambenim navikama napisao: “Sama zamisao da će osoba koja je vegan na svom vjenčanju poslužiti meso meni se čini apsolutno ludom”. Fernanda Capobianco, veganska kuharica iz Rio de Janeira u listopadu planira vjenčanje sa svojim zaručnikom Fraçoisom Payardom, također kuharom. The Timesu je rekla da će na vjenčanju posluživati meso. “Pozvat ćemo kuhare poput Erica Riperta i Daniela Bouluda”, objašnjava. “Kako da pozovemo kuhare, a onda ne poslužimo meso? Mislili bi da smo ludi.”

Anita Patil

Autor: The New York Times
19. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close