Nakon što su od 2006. do 2009. brojne domaće kompanije ‘otkrile’ financiranje kroz komercijalne zapise, a njihova vrijednost u opticaju lani dosegnula rekordnih 1,6 milijardi kuna, u strukturi zaduženosti poduzeća danas se na njih odnosi oko 1,1 milijardu kuna.

Najveći dio pritom čine jednogodišnji zapisi. U odnosu na početak ove godine zaduženost po izdanim KZ-ima smanjena je za oko 200 milijuna kuna. Iako volumen, dakle, nije značajnije smanjen, činjenica je da ove godine nema baš novih izdavatelja na tom tržištu i da se tih 1,1 milijardu kuna najvećim dijelom odnosi na otprije uspostavljene programe KZ-a odnosno na refinanciranje tranši koje stižu na naplatu. Razlozi smanjenog interesa za zapisima većinom su usko povezani s krizom koja je postrožila upravljanje rizicima, kao i s činjenicom da su uglavnom posrijedi neosigurani financijski instrumenti. Sklonosti tom dužničkom ‘papiru’ sigurno nije pridonio ni prvi slučaj nemogućnosti iskupa (defaulta) na hrvatskom tržištu sredinom lanjskog rujna, koji je skrenuo pažnju na problem (neujednačene) kvalitete izdavatelja u valu popularizacije tog oblika financiranja/ulaganja. Iako je izdavatelj (HG Spot) s ulagateljima naknadno dogovorio reprogram duga, to je pridonijelo pojačanom oprezu investitora i u slučaju drugih izdanja. Manja sklonost riziku općenito potaknula je i porast premija rizika što je, uz jače okretanje valutnom indeksiranju na euro, osjetno povećalo razliku (spread) traženih prinosa na korporativni dug povrh npr. državnih trezorskih zapisa usporedive ročnosti. Dok, primjerice, jednogodišnji trezorci nose nešto više od 4 posto prinosa, za jednogodišnje komercijalne zapise u prosjeku se traži oko pet postotnih poena više pa im se cijena kreće između 8 i 10-ak posto. Ove godine bankovni su krediti s valutnom kaluzulom na kraće rokove u prosjeku tek neznatno pojeftinili, na 8,5 posto. Iako je i u slučaju nešto skupljeg KZ-a u odnosu na kratkoročni kredit, dijelu tvrtki važnije što on ne zahtijeva kolateral i što se tranše KZ-a relativno brže realiziraju, bankari mahom procjenjuju da će ponovno jačanje interesa izdavatelja za komercijalnim zapisima ovisiti ponajprije o ‘spreadovima’. Kad se oni svedu na, recimo, 1,5 postotnih poena za kvalitetne kompanije, više će ih posezati za tim instrumentom. Većina ih smatra i da su danas razlike premija za ‘dobre i loše’ kompanije premale odnosno da nedovoljno odražavaju razliku u kvaliteti i perspektivi.