Neočekivana i ekspresna smjena Sanija Ljubunčića s mjesta ravnatelja Agencije za promociju izvoza i ulaganja još je jedna potvrda da Vlada ne trpi neposlušnost i samostalnost svojih dužnosnika.

Ljubunčićev je neoprostiv grijeh što je zakazao konferenciju za novinare kako bi ukazao na negativne posljedice gašenja APIU, koje je Vlada već pokrenula, a Sabor bi trebao potvrditi za desetak dana. No, osim same poruke dužnosnicima i namještenicima u državnom aparatu, Vlada je tim potezom zaustavila i otvaranje javne rasprave o važnom pitanju kao što je gašenje institucije koja bi trebala donijeti i usmjeriti kapital u razvoj zemlje, k tomu još u najosjetljivijem razdoblju krize u kojemu bi upravo trebala postupati suprotno. Sličan razvoj događaja pamtimo na početku Račanove Vlade, koja je bez promišljanja tu Agenciju ugasila prvi put i to baš u trenutku kad se nakon završetka rata i promjene političkih snaga kapitalu trebalo početi otvarati vrata u Hrvatskoj. Nekoliko godina kasnije više se puta pokušavalo ponovno ustrojiti agenciju kakvu imaju sve zemlje u svijetu, a na kraju se uz pomoć Ljubunčićeva prethodnika Slobodana Mikca u tome djelomično i uspjelo. Njegovom zahtjevu za jačanje agencije nije se iz Banskih dvora niti odgovorilo, pa je Mikac odstupio. Sani Ljubunčić možda i nije ispunio očekivanja koja su bila stavljena pred njega, no činjenica je da je agencija na koncu počela zaživljavati. Umjesto o gašenju pravi trenutak bio bi zapravo za promišljanje kako APIU ojačati i zadati mu daleko konkretnije ciljeve. No, malo je vjerojatno da će logika prevladati politički diktat i da se kroz nekoliko godina neće opet tražiti osnivanje APIU.