Smjena prvog čovjeka finske Nokije posljednja je u nizu odlazaka najviših menadžera iz najpoznatijih kompanija. Iz Hewlett-Packarda nedavno je otišao Mark Hurd, a iz British Petroleuma je nestao Tony Hayward. No, za razliku od Nokije i HP-a koji će poslovanje nastaviti s novim upravama, Deutsche Telekom, većinski dioničar HT-a, ovih je dana produljio mandat predsjedniku Uprave Ivici Mudriniću do kraja 2013. godine.

Zvučni odlasci
Finski proizvođač mobitela Nokia smijenio je predsjednika Uprave Ollija-Pekku Kallasvua i neočekivano na njegovo mjesto imenovao Kanađanina Stephena Elopa, dosadašnjeg čelnika Microsoftova poslovnog odjela. Po objavi imenovanja prvog čelnika koji nije Finac, dionica Nokije porasla je 6,3 posto. Ta je dionica od lipnja 2007. godine, kad je Apple predstavio iPhone, potonula više od 60 posto, tvrtkina tržišna vrijednost smanjila se na 48 milijardi eura, a njezin udio na tržištu “smartphonea” oštro je pao.“Postavljanje Stephena Elopa iz Microsofta na poziciju predsjednika Uprave u Nokiji uvjetovan je snažnim padom dionica te kompanije i gubitkom tržišnog udjela. Slabljenje finske Nokije rezultat je odličnog posla kojeg je odradio Apple s iPhoneom na tržištu mobilnih telekomunikacija. Kako je Nokia sinonim za kvalitetu i tehnološke inovacije, dovođenje Elopa može se protumačiti kao želja za unapređenjem vođenja same kompanije kvalitetnijim brendiranjem proizvoda i pojačanim marketinškim aktivnostima”, komentira Ivan Juras, glasnogovornik agencije za istraživanje ICT tržišta IDC Adriatics. Prije Nokije došlo je i do smjene u Hewlett-Packardu. Tu tehnološku kompaniju je, nakon pet godina na poziciji, zbog seksulanog skandala morao napustiti glavni direktor Mark Hurd. “Smjene u top menadžmentu velikih svjetskih kompanija popraćene su velikom medijskom pažnjom posebno kada se radi o kontroverznim razlozima, kao što je slučaj s Markom Hurdom”, pojašnjava Jasmina Sočković, direktorica u tvrtki za upravljanje ljudskim potencijalima Selectio.

Hrvatska premala
“Suprotno od ovih primjera, češće su smjene radi neostvarenih poslovnih planova kompanije, kao što je slučaj s Nokijom. Također, kada se kompanije odlučuju na novu poslovnu strategiju, nije neobično da postojeći menadžment sam odstupi jer se njihov način razmišljanja razlikuje od onoga što je potrebno kompaniji da bi krenula novim putem”, tvrdi Sočković. Međutim, situacija u Hrvatskoj je drukčija. “Hrvatska je premala da bismo mogli govoriti o trendovima kao na međunarodnoj razini. Ono što se uvijek traži su efikasni, obrazovani menadžeri, s odličnim referencama iz prethodnih kompanija, dakle uspjehom koji se može dokazati brojevima, a ne samo lijepim riječima i iskustvom u specifičnoj branši”, zaključuje Sočković.