Zaboravite na želju mnogih pacijenata koji traže poštenije i kvalificiranije liječnike. U srpnju je svih 27 javnih bolnica u ovome gradu čeznulo za policajcima.

Cilj je bio spriječiti ogorčene pacijente i njihovu rodbinu od napada na liječnike. Odluka o slanju policijskih snaga ukinuta je nakon što su stručnjaci za zdravstvo izjavili da policajci nisu tjelohranitelji, nego javni službenici. No vlasti ovog žarišta od osam milijuna stanovnika imale su pravo. Kineske bolnice opasna su mjesta. Izvješće Ministarstva zdravstva o nasilju u bolnicama, u kojem je stajalo da je u napadima pacijenata ili njihove rodbine ozlijeđeno više od 5500 zdravstvenih radnika, posljednji je put objavljeno 2006. godine. “Mislim da bi policija stalno trebala boraviti ovdje”, izjavio je neurokirurg bolnice Shengjing. “Uvijek osjećam opasnost.” U lipnju je u provinciji Shandong liječnika nasmrt izbo sin pacijenta koji je umro od karcinoma jetara. Troje liječnika zadobilo je teške opekline kad je pacijent zapalio bolnički ured u provinciji Shanxi. Pedijatar iz provincije Fujian ozlijedio se skokom kroz prozor na petom katu jer je htio pobjeći od gnjevne rodbine novorođenčeta koje je preminulo pod njegovom skrbi. U proteklih su godinu dana članovi obitelji preminulih pacijenata prisiljavali liječnike da nose žalobnu odjeću u znak pokajanja za lošu skrb, te organizirali prosvjede i sprečavali ulaz u bolnicu. Prije četiri godine 2000 ljudi sudjelovalo je u nemirima u jednoj bolnici nakon što se doznalo da su odbili liječiti trogodišnje dijete jer djed nije mogao unaprijed platiti 82 dolara troškova. Dijete je naposljetku preminulo. Takvih je epizoda sve više. Dužnosnici svih razina u pripravnosti su u slučaju nemira koji bi mogli eskalirati i zaprijetiti vlasti Komunističke stranke.

Liječnici i medicinske sestre tvrde da napetosti između njih i rodbine pacijenata nastaju jer siromašne obitelji imaju nerealna očekivanja i zahtijevaju medicinska čuda zato što su doputovali izdaleka i potrošili sav novac na liječenje. Međutim, nasilje je također odraz rastućeg nezadovoljstva javnim zdravstvom u Kini. Iako je vlada pod vodstvom Komunističke stranke nekoć nudila primitivan oblik zdravstvene skrbi po maloj cijeni, program je ukinut devedesetih, a bolnice se otad samostalno bore sa zahtjevima nove tržišne ekonomije. Do 2000. godine Svjetska je zdravstvena organizacija kineski zdravstveni sustav proglasila jednim od najnepravednijih i svrstala ga na 188. mjesto popisa 191 države. Gotovo dvoje od pet ljudi nije primalo liječničku pomoć. Samo jedan od deset ljudi imao je zdravstveno osiguranje. Posljednjih sedam godina država je gotovo izjednačila ulaganje u javnu zdravstvenu skrb s državama u razvoju sličnih prihoda, kako tvrde stručnjaci za zdravstvo, uloživši desetke milijardi dolara u državni plan zdravstvenog osiguranja i gradnju bolnica. Prema procjenama Svjetske banke, svaki treći Kinez danas ima zdravstveno osiguranje iako je najčešće riječ o osnovnome modelu. I sve više ljudi prima liječničku skrb. Svjetska banka tvrdi da se broj primitaka u bolnicu u ruralnim dijelovima zemlje udvostručio u posljednjih pet godina. “To je vrlo oštar porast”, kaže Jack Langenbrunner, koordinator za ljudski razvoj u uredu Svjetske banke u Pekingu. “Takav nismo uočili ni u jednoj drugoj zemlji.” No kvaliteta skrbi i dalje je niska u većem dijelu Kine.

Podaci Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj upućuju na to da gotovo polovica liječnika u Kini ima tek srednjoškolsko obrazovanje, a mnogi seoski liječnici samo jedan ili dva razreda srednje škole. Primarna je skrb rijetka, stoga su javne bolnice, poznate po iznimno visokim naknadama za liječenje, prva stanica posjeta pacijenata u gradu, čak i ako je riječ o manjim tegobama. Jedanput kad ih prime u bolnicu, pacijentima prijeti opasnost od nepotrebnih operacija. Još su češći nepotrebni recepti. Prodaja lijekova drugi je najveći izvor prihoda bolnica i mnoge liječnike potiču na pretjerano propisivanje lijekova. Ipak, čini se da su liječnici jednako nezadovoljni kao i pacijenti. Žale se da su premalo plaćeni, da ih nedovoljno cijene i da ljudi u njih nemaju povjerenja. U Shenyangu i drugim gradovima pokušavaju pronaći načine za rješavanje nemira, a jedan od načina mogao bi biti centar za mirenje unutar bolnice. Unatoč svim nastojanjima u Shenyangu su u proteklih godinu dana zabilježena 152 “ozbiljna sukoba” liječnika i pacijenata. U bolnici broj 5. i dalje se prisjećaju siječanjskih napada. Nakon što je liječnik pacijenta s temperaturom uputio u karantenu, što je standardna praksa u Kini, frustrirani rođaci pretukli su liječnika i nekoliko sestara metlama i štapovima. Danas je u predvorju bolnice raširen plakat na kojem piše: “Svi moraju sudjelovati u rješavanju problema zakona i reda!”

Sharon LaFraniere; Li Bibo, Helen Gao i Xin Hui pridonijeli izvještaju iz Pekinga, a Wang Xiao iz Šangaja