Busheva administracija ustrajala je u ideji da su “pojačane metode ispitivanja”, to jest mučenje, nužne za izvlačenje informacija od zatvorenika i zaštitu Amerikanaca od terorističkih napada.

Nema veze što je bilo riječi o nemoralnom činu koji je strašno naštetio ugledu Sjedinjenih Američkih Država u svijetu, a doveo do vrlo malo korisnih saznanja. Usto, kao što smo i strahovali, danas je zbog toga vrlo teško osuditi optužene teroriste. Suci saveznog suda smatraju da su priznanja zatvorenika dobivena izrazitim sredstvima prisile nepouzdana zbog čega često moraju odbaciti slučajeve protiv zatvorenika u Guantánamo Bayu. Novo istraživanje koje su pripremili ProPublica i National Law Journal pokazalo je da je vlada izgubila više od polovice slučajeva jer su zatvorenici Guantánama Baya osporili svoj boravak u zatvoru zbog nasilnih ispitivanja. Katkad su ispitivanja provodili strani agenti koji su radili prema nalogu SAD-a, a u drugim slučajevima je bilo riječi o američkim agentima. Čak i kad su se vladini dužnosnici vratili kako bi ponovno ispitali zatvorenike “transparentnim”, nenasilnim metodama, suci su takve iskaze također smatrali nevrijedećima jer su na ispitanike utjecala prijašnja nasilna ispitivanja. U većini slučajeva nije došlo do oslobađanja zatvorenika jer nema pravnih temelja, no navedeni primjeri navode na zaključak da će vlada teško dokazati svoje optužbe čak i kod onih zatvorenika koji bi svakako morali ostati pritvoreni. Godine 2008. Vrhovni je sud odlučio da zatvorenici u Guantánamu Bayu mogu osporiti svoj status osumnjičenika za terorizam na saveznom sudu, što im omogućuje ustavno pravo da ih se izvede pred sud. Odonda je vlada izgubila 37 od 53 slučaja koja su se pojavila na sudu jer nije mogla dokazati da je riječ o teroristima. U 15 slučajeva pritužbi na prisilne metode ispitivanja, kako tvrdi izvještaj ProPublice, suci su se priklonili tvrdnjama zatvorenika u njih osam. (Vjerojatno postoji još ovakvih slučajeva, no vlada je u tolikoj mjeri redigirala mišljenja sudaca da je teško reći o koliko je njih riječ.) Samo su trojica zatvorenika nakon izvođenja pred sud puštena na slobodu.

Zanimljiv je slučaj u kojem je sutkinja okružnog suda Washingtona Gladys Kessler u studenom prošle godine odbacila slučaj protiv Farhija Saeeda bin Mohammeda koji je uhićen u Pakistanu 2001. godine. U vladinoj optužnici stajalo je da je Mohammed član al-Qa’ide, a sutkinja Kessler prihvatila je dokaze koji su upućivali na povezanost s teroristima. No glavni dokaz da je zapravo riječ o aktivnom teroristu omogućio je drugi zatvorenik, Binyam Mohamed, za kojeg je sutkinja Kessler rekla da je pretrpio dvije godine stalnog mučenja u pritvorima u Pakistanu i Maroku u koje je smješten prema nalogu SAD-a. Genitalije su mu osakaćene, nisu mu dali da jede i spava, držali su ga u stresnim položajima i prisiljavali da trpi nepodnošljivo glasnu glazbu. Budući da vlada nije porekla mučenje Binyama Mohameda i nije mogla na drugi način dokazati da je Farhi Mohammed aktivno sudjelovao u borbi na strani al-Qa’ide i talibana, sutkinja ga je oslobodila. Vlada se sada žali na sudsku odluku. Najmanje 50 drugih zatvorenika traži da ih se izvede pred sud. Mučenje bi moglo utjecati i na suđenje Khalidu Shaikhu Mohammedu koji je planirao napad 11. rujna, no ne zna se hoće li do suđenja uopće doći. Odluke koje su donijeli suci saveznog suda služe na čast ljudima koji se drže civiliziranoga pravnog postupka koliko god im bilo teško pustiti zatvorenike na slobodu. Nadamo se da će poštivanje zakonskog postupka popraviti narušen ugled SAD-a. Da su se postupci ispitivanja za vrijeme Busheve vlasti držali takvih standarda, bilo bi manje dvojbenih slučajeva pritvaranja u Guantánamu Bayu, a vlada bi znatno uvjerljivije nastupila u sudskom procesu protiv zatvorenika koji su tamo dovedeni na zakonit način.